“Tata, kako ne shvaćaš? Ide se u akciju oslobađanja jednog mjesta i ja tu naprosto ne smijem izostati!” – poginuo heroj Zlatko Krčmar

Bitka za Mašičku Šagovinu koja se odigrala 19. prosinca 1991. godine jedna je od najvećih pobjeda Hrvatske vojske na novogradiškom ratištu u Domovinskom ratu. Hrvatske snage u njoj su, nažalost uz velike gubitke, uspjele poraziti „Bele orlove“, JNA i pobunjene Srbe te smanjiti topnički pritisak na Novu Gradišku.

Nositelj operacije bila je 121. novogradiška brigada, a ključnu ulogu u prijelomnim trenucima bitke odigrala je izvidničko-diverzantska skupina u sastavu 99. brigade, tada poznata pod nazivom „Dvanaest žigosanih“, a kasnije „Svileni“. U bitci su, pored devet poginulih pripadnika 121. brigade, poginula četiri pripadnika „Dvanaest žigosanih“ među kojima i mladi Zlatko Krčmar.

Zlatko Krčmar rođen je 18. ožujka 1968. godine u Zagrebu. Odrastao je u rodnom gradu sa starijim bratom Draženom i mlađim Borisom u obitelji Stjepana i Zdenke. Po zanimanju je bio elektrotehničar, a bio je i izvrstan košarkaš te je nastupao za Košarkaški klub „Monting“, danas poznat pod nazivom „Zrinjevac“.

U Domovinski rat uključio se dragovoljno. Bio je pripadnik „Dvanaest žigosanih“, borbene skupine u sastavu 99. brigade. Zajedno s njima borio se na Banovini i na novogradiškom ratištu gdje je i položio svoj život u bitci za Mašičku Šagovinu. Zanimljivo, svega par dana ranije imao je upalu crijeva te je za vrijeme akcije trebao biti na poštedi.

„U subotu 14. prosinca 1991. oko deset sati navečer pojavio se na vratima roditeljskog doma, sablasno iznuren strašnom upalom crijeva i cijele utrobe s temperaturom od četrdeset stupnjeva, dehidriran, izmožden, nakon što je četiri dana i noći bio prikovan na položaju u rovu punom vode. No već sutradan oko podneva traži otpust iz bolnice “Fran Mihaljević” u Rockefellerovoj ulici, jer da se mora vratiti na bojišnicu. Predstoji akcija u kojoj on nikada ne smije ostaviti svoje subojovnike.

Sramota je biti bolestan u ovome trenutku! – ustvrdio je doktoru koji ga je uspio zadržati još samo nekoliko sati, da mu kroz venu dokraja natoči spasonosnu tekućinu, a prije nego li će potpisati da izlazi iz bolnice na vlastitu odgovornost. Istu večer u roditeljskom domu odvijala se prava drama:

Tata, kako ne shvaćaš? Ide se u akciju oslobađanja jednog mjesta i ja tu naprosto ne smijem izostati!

Ali Zlatko, kako ćeš u takvom stanju? Pa ti se moraš liječiti!

– Oooooo kakvi ste ti i mama Hrvati, da me tako odgovarate! Znadete li vi što to četnici rade hrvatskom narodu tamo po tim selima?

– Ali ti bi se morao liječiti! Vrati se u bolnicu!

– Ne tata, ja se sad moram vratiti u postrojbu i nigdje drugdje!

Prema braći nije običavao iskazivati posebne nježnosti, ali je taj put najmlađega
jedanaestogodišnjeg Borisa dugo grlio ljubeći ga po kosi. Sada već dvadestjednogodišnji Boris često se pita što je zapravo čuo u onom šapatu?
“Bobica moj, Bobica, ako ti se više ne vratim…”, ili “…ja ti se više ne ću vratiti…”, sve
je bilo tiho i nejasno i kako vrijeme prolazi, sve je bolnije i bolnije.
Od bake u Petruševcu oprostio se izgrlivši ju, pomilovao psa i zatvorivši dvorišna vrata za sobom, krenuo…”

Junaci Domovinskog rata, Davor Runtić

Suborci ga se sjećaju po neviđenoj hrabrosti koju je pokazao već na samom početku bitke za Mašičku Šagovinu.

Zlatko Krčmar potpuno je sam uništio dva neprijateljska rova i tada smo krenuli u borbu. Naša vojska još uvijek je bila na svojim položajima i nije kretala za nama.

Dubravko Slović, suborac (knjiga “Dva dana žalosti”)

Nažalost, u nastavku akcije Zlatko je izgubio život. U trenutku kada je poginuo, stotinu kilometara zapadnije njegov vjerni pas Frida počeo je bolno cviljeti. Za svojim vlasnikom nije prestajao tugovati sve dok za koji mjesec nije uginuo. Zlatko Krčmar pokopan je na Badnjak, 24. prosinca 1991. godine, na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Popis poginulih hrvatskih vojnika u bitci za Mašičku Šagovinu 19. prosinca 1991.: Vlado Dubovski, Darko Franić, Josip Marinović, Slavko Matošević, Slavko Mihaljević, Zdravko Romić, Marijan Ruškan, Tomislav Ruškan, Tomislav Špehar (121. brigada), Miroslav Krpan, Zlatko Krčmar, Jurica Bekić i Igor Vukas (“Svileni”).

Izvori
Literatura
Slović, Dubravko. Dva dana žalosti. Zagreb: Hrvatska udruga Prošlost rata za budućnost mira: Zlatna nit, 2014.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga I). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak