Bila je to jedna od posljednjih raketa ispaljenih u Domovinskom ratu – poginuo heroj Toni Višnjić

U listopadu 1995. godine hrvatske snage u Bosni i Hercegovini započele su posljednju oslobodilačku operaciju u Domovinskom ratu nazvanu „Južni potez“. Cilj ove operacije bio je zauzeti Mrkonjić Grad, te staviti Banja Luku na domet dalekometnog topništva. Nakon što su 9. listopada ostvarile prvi cilj i ušle u Mrkonjić Grad hrvatske snage nastavile su napredovanje prema Manjači odakle bi mogle imati Banja Luku pod topničkim nadzorom.

Tenkovi 1. hrvatskog gardijskog zdruga u operaciji “Južni potez”

U operaciji je sudjelovala i elitna postrojba 1. hrvatski gardijski zdrug koja je imala zadatak napredovati zapadno od Mrkonjić Grada s ciljem presijecanja komunikacije Čađavica – Banja Luka. Nakon toga zadatak je bio ovladati povoljnim položajima sjeverno od Čađavice kako bi se zaštitio lijevi bok 4. gardijske brigade i drugih snaga na širem području Mrkonjić Grada od eventualnog protuudara iz pravca Banja Luke. Zajedno s 1. hrvatskim gardijskim zdrugom na tom pravcu djelovala je i Specijalna policija Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Protuoklopna raketna skupina Zbornog područja Split te mješoviti tenkovski vod HVO-a.

Do 11. listopada 1995. ostvareni su zadani ciljevi, a na dostignutim je položajima uspostavljena crta obrane. Istog dana oko 12 i 40 sati neprijateljske snage otvorile su vatru višecjevnim bacačem raketa 128mm po položaju Topničko-raketne bitnice Zdruga ispred sela Sitnica na obroncima Manjače. Tom prilikom ranjeno je šest hrvatskih vojnika, a poginuo je heroj Domovinskog rata Toni Višnjić.

Toni je bio izniman mladić. Stradao je doslovno na prvoj crti. Mi smo potjerali neprijateljske snage koje su nakon toga dojavile naše položaje svojim topnicima. Odjednom nas je poklopio njihov višecjevni bacač raketa „OGANJ“. Toni je nažalost poginuo, a Marijan Bišćan i ja teško smo ranjeni. Marijan je prije par godina preminuo, a ja se još borim s posljedicama kao 100% Hrvatski ratni vojni invalid. Stradala mi je lijeva noga ispod koljena, debelo meso i trbuh. Naime od detonacije, došlo je i do zapetljaja crijeva što me umalo stajalo života.

Jure Planinić, 1. hrvatski gardijski zdrug
Toni Višnjić

Toni Višnjić rođen je 18. prosinca 1970. godine u Šibeniku u kojem je završio srednju školu nakon koje upisuje studij cestovnog prometa u Sarajevu. Početkom Domovinskog rata napustio je studij te se vratio u rodni grad i u srpnju 1991. dragovoljno pristupio u sastav 1. A satnije 113. šibenske brigade Zbora narodne garde. Nakon stečenog iskustva na šibenskom, vodičkom, skradinskom, drniškom i zadarskom području, 1993. godine prešao je u sastav novoosnovane 8. lakojurišne brigade Vojne policije Hrvatske vojske.

Daljnji razvoj Oružanih snaga Republike Hrvatske u 1994. određuje ulazak 8. lakojurišne brigade Vojne policije u sastav nove postrojbe, 1. hrvatskog gardijskog zdruga u koji je prešao i Toni Višnjić. Pokopan je u Danilo Birnju nedaleko Šibenika. Posmrtno mu je dodijeljen čin satnika, a odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata, te medaljama: “Bljesak”, “Ljeto ’95”, “Oluja” i medaljom za iznimne pothvate.

Izvori
Literatura
Monografija 1. hrvatski gardijski zdrug, Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2011.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Jure Planinića, prikupljeno 8. listopada 2020.

Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija

Autor

Podijeli članak