Po ovom odlučnom i hrabrom ratniku nazvana je vojarna u Dugom Selu. – poginuo heroj Milivoj Halar

Heroj Domovinskog rata po kojem ime nosi vojarna Hrvatske vojske u Dugom Selu, Milivoj Halar, rodio se na današnji dan 17. prosinca 1957. godine u Kopčevcu kraj Dugog Sela.

Odrastao je u obitelji majke Dragice i oca Mateja zajedno s mlađim bratom Darkom. Osnovnu školu završio je u Dugom Selu, a zatim srednju tehničku u Zagrebu. Bio je zaposlen u “Termomehanici” u Sesvetama. S obitelji je živio u Sesvetskom Kraljevcu u kojem ga je zatekao rat.

Već u siječnju 1991. bio je pripadnik tajno naoružane dragovoljačke skupine “Sesvete – Istok” te zamjenik zapovjednika te postrojbe. Bio je jedan od nositelja organiziranja i ustrojavanja oružanih skupina koje su na sesvetskom području prethodile nastajanju 144. brigade Hrvatske vojske i 83. samostalnom Zagrebačkom dobrovoljačkom bataljunu.

O vojsci je znao više od svih nas. Bio je ozbiljan muškarac, nevjerojatne fizičke snage, energije i odlučnosti. Intenziviranje ratnih događanja nas je razdvojilo u dvije dragovoljačke skupne – skupina kojoj sam i sam pripadao je početkom listopada 1991. otišla na Vinkovačko ratište, a skupna u kojoj bio Milivoj Halar, je otišla na Banovinsko ratište. Tamo se Milivoj se vrlo brzo nametnuo i dokazao hrabrošću, vojničkim znanjem i nedvojbenom liderskom crtom. Postao je nesumnjiv autoritet kojem se predviđala sjajna vojnička karijera.

Ante Damjanović, prijatelj

Milivoj je, kako u privatnom životu, tako i na ratištu bio odgovoran, beskompromisan, nepokolebljiv i nesmiljen prema svakoj slabosti. Postao je čovjek kojem se vjeruje i kojeg se s lakoćom i uvjerenjem slijedi. Još na Banovini imenovan je zapovjednikom satnije, a potom i zapovjednikom motorizirane bojne u 144. brigadi Hrvatske vojske Sesvete.

Prošavši sva iskušenja ratovanja na Banovini i Drniško-sinjskom ratištu ratni ga je put odveo, s taktičkom grupom 144, na Južno bojište gdje je Halar položio život na oltar domovine. Neprijateljski snajperski hitac sa srpskih položaja pronašao ga je u izviđanju, ispred vlastite linije obrane, iznad Osojnika, 6. kolovoza 1992. godine. Time je prekinuta jedna izvanredna ljudska i vojnička sudbina. Iza sebe Milivoj je ostavio troje djece – Ivana, Marinu i Martinu.

Sanjali smo o tome da ćemo još jednom sve kraljevečke dragovoljce uvezati u jednu postrojbu i da ćemo napokon zauzeti dugoselsku vojarnu. Nasuprot tome eskalacija rata 1991 /1992. nas je nepovratno razdvojila, a vijest o njegovoj pogibiji nas je 6.8.1992. presjekla na livanjskoj bojišnici. Na jednoj simboličkoj razini se osvajanje dugoselske vojarne i dogodilo kada je 2000. godine vojarna bivše JNA u Dugom Selu, odlukom ministra obrane Joze Radoša, dobila ime „Pukovnika Milivoja Halara”.

Ante Damjanović, prijatelj

Naslovna fotografija – Milivoj Halar (stoji) s Ikom Škarom na Banovini 1991.

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Svjedočanstva
Pismeno svjedočanstvo Ante Damjanovića, prikupljeno 13. prosinca 2022.