Dan nakon pogibije pripadnika Vojne policije 132. brigade Našice-Orahovica, u vojnim djelovanjima u Gornjoj Pištani život gubi pripadnik 2. bojne 132. brigade Orahovica Branko Jaklić.
Ovaj mladić rođen je 4. rujna 1965. u Orahovici. Početkom Domovinskog rata dragovoljno staje u obranu svoje domovine. U želji da oživotvori slobodnu i neovisnu Hrvatsku zaustavio ga je snajperski metak. O pogibiji svoga suborca progovorio je i Dragan Lizačić, kojeg je tada zapala smjena u Gornjoj Pištani kod položaja ”Raketara”.
Tog 5. ujutro došla nam je smjena u Gornju Pištanu, točnije kod ”Raketare”, gdje smo držali položaje. S obzirom da je to bilo oko sedam sati, vrijeme svitanja, zimsko doba, spustili smo se s ”Raketare” u kuće, koje su se nalazile ispod položaja, ne bi li se malo ugrijali i skuhali si kavu. Međutim, nije prošlo dugo od primopredaje kad je krenulo puškaranje. Vod, koji nam je došao na smjenu, počeo se povlačiti s ”Raketare”, jer je neprijateljskih vojnika očito bilo dovoljno da posiju paniku i da nam naprave probleme u našim redovima.
Nakon početka neprijateljskog napada došlo je do konsolidacije obrane hrvatskih snaga u blizini prvih kuća ispod ”Raketare”.
Uspjeli smo zadržati položaje u koritu rijeke, koja se nalazi ispod tih prvih nekoliko kuća, međutim, situacija nam se samo pogoršavala. U tom pretrčavanju i mijenjanju položaja od snajperskog metka poginuo je naš suborac i prijatelj Branko Jaklić.
Hrvatski vojnici pritisnuti su vatrom s taktički višeg položaja iznad Gornje Pištane. Povlačenje ostatka voda 2. bojne dovedeno je u pitanje.
S obzirom da smo cijelo vrijeme preko Motorole tražili pomoć da se bar možemo povući s druge strane ceste u šumarak, odjednom smo čuli zvuk “Tamića” kako dolazi u selo. Naime, momci iz ZNG-a na Merkuru imali su jedan “Tamić” s protuavionskim mitraljezom u tovarnom prostoru te bi oni najčešće na svaki zvuk neprijateljskih aviona izlazili na teren. Kad je momak počeo pucat iz tog PAM-a, to se sastavilo i nebo i zemlja. Oni su se vozali naprijed-nazad po cesti i pucali po njihovim položajima te praktički odbili napad i nama dali vremena da se povučemo.
Treba spomenuti imena heroja koji su se našli u pravo vrijeme na pravom mjestu. Na protuavionskom mitraljezu nalazio se Zdravko Pleša “Alf” dok je “Tamić” vozio Mario Mužar.
Da nije bilo tih momaka s tim Tamićem, ne znam kako bi se proveli. Činjenica je da bi žrtava bilo puno više, no mislim da ih je samo dragi Bog poslao da nas izvuku iz nevolje koja nas je snašla.
Naslovna fotografija – ilustracija (nije prikaz spomenutog događaja)
Izvor – Usmeno svjedočanstvo Dragana Lizačića, prikupljeno u studenom 2020.
Magistar edukacije hrvatskoga jezika i književnosti i povijesti. Autor više amaterskih dokumentarnih filmova te jednog proznog djela s tematikom Domovinskog rata te autor niza članaka objavljenih na Facebook stranici Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Zaposlen kao učitelj povijesti u OŠ Mikleuš.