Nestali su pronalaženi čak i u Srbiji, a za 55 njih još uvijek se traga, jedna od njih je i Jelena – okupirano Borovo naselje

Na današnji dan 1991. godine neprijateljske postrojbe, JNA i paravojne srpske jedinice, okupirale su i posljednji dio Vukovara – Borovo naselje.

Najteži dani za Borovo naselje započeli su 13. studenog kada je prekinuta komunikacija s ostatkom grada. Dio branitelja predvođen nasljednikom Blage Zadre, Markom Babićem, probio se iz Borova naselja do Vinkovaca u nadi da će potaknuti hrvatske snage da krenu prema Vukovaru. Ipak za grad na izdisaju bilo je kasno, baš kao i za Borovo naselje koje je ostalo bez ogromnog broja branitelja, što poginulih, što ranjenih, što onih koji su izašli u proboju.

Predstavnici hrvatskih snaga iz Borova naselja 18. studenog kontaktirali su JNA radi predaje. Predaja 2000 ljudi, od kojih je 400 bilo naoružanih, dogovorena je u Dalju 19. studenog. Tog dana prestao je organizirani otpor snaga obrane Vukovara.

povjesničar Davor Marijan, Obrana i pad Vukovara.

U jutarnjim satima, prije nego je dogovorena predaja, na udaru agresora našao se kombinat Borovo, u kojem se u to vrijeme nalazilo oko 2000 osoba među kojima ranjenici, žene i djeca. Iako je na njemu bila istaknuta bijela zastava te zastava s crvenim križem otvorena je jaka minobacačka vatra koja je u skladištu obuće, tzv. obućari, prouzročila požar. Uskoro se razbuktao plamen i zapalila se obuća u skladištu. Postalo je jasno da će neprijatelj pokoriti tvornicu i naselje oko nje. Oni sklonjeni u obućari izišli su iz nje jer im je bio ugrožen život, a dio sklonjenih u Borovo Commerceu izišao je van kako bi pomogli gasiti požar. Neki od njih upali su u klopku koja ih je stajala života.

U takvim uvjetima pregovarači su pristali na bezuvjetnu predaju nadajući se da će druga strana poštivati načela ženevske konvencije. Od toga nije bilo ništa. Nakon razdvajanja muškaraca od žena i djece u koloni prema vozilima za prijevoz koja su bila udaljena i do kilometar, počeli su napadi na zarobljenike i odvođenja. Oni koji su bili odvedeni rijetko su se u nju vraćali, pa su svi zarobljenici u dolaženju do vozila vidjeli spas. Novinar TV Beograda intervjuirao je preplašene žene:

Djevojka koja govori ‘Grozno je. To je kao san nekakvi, ružan…’ (na 1:23) ubrzo je nestala. Njezino ime je Jelena Pančić. Deset dana ranije ta je djevojka napunila 19 godina. Priključila se braniteljima, svojeg Borova naselja, na isturenom položaju prema Borovu Selu. Nije imala oružja sve dok ga nije naslijedila od jednog branitelja koji je izgubio život. Borila se rame uz rame s muškarcima. Kada se približio kraj sklonila se u Borovo Commerce gdje je dočekala predaju. Novinar TV Beograda zatekao ju je s bebom u rukama, radilo se o Tamari Dević čija je majka Sniježana bila pored njih iznemogla od duge opsade.

Nakon nekog vremena Jelenu su, sa skupinom žena, odveli u Borovo Selo i smjestili u zgradu osnovne škole. Idućeg dana u toj školi kamera je posljednji put snimila Jelenu Pančić. Od tada pa do danas gubi joj se svaki trag. Njezina majka kazala je Tanji Belobrajdić:

Sve ove godine je tražimo, prikupljamo informacije. Među prvima smo se vratili u Vukovar u nadi kako ćemo tako što prije nešto saznati o našem djetetu. Na Badnjak, dok su crkvu još čuvali policajci, nakon što sam izašla, vidjela sam supruga kako razgovara s jednim mlađim muškarcem u uniformi. Prišla sam im, a on me je pitao prepoznajem li ga. Ispostavilo se kako je to sin suprugovog kolege iz Pačetina, dobro smo se poznavali prije rata. Rekao je kako je u Borovu Selu vidio našu Jelenu, ali je nije izveo. Tu večer, kada smo se sreli bio je u uniformi hrvatskog policajca i nosio je šahovnicu na kapi. Prijateljicu koja je također odvedena u Borovo selo, spasio je Jelenin razrednik. Godine 1991., Jelena je bila maturantica, maturirala je s odličnim. No ocjene joj nije zaključio njen razrednik, nego drugi profesor, jer on, navodno, nije smio doći iz Borova Sela. Zašto nije spasio i moju Jelenu, svoju učenicu, nikada nisam saznala, u međuvremenu je umro.

Jelena je jedna od 55 osoba odvedenih iz Borovo Commercea, a koje se dan danas vode kao nestale.

Do danas je utvrđena sudbina 119 osoba nasilno odvedenih žrtava iz Borovo Commerce-a čiji su posmrtni ostaci, pronađeni i ekshumirani iz masovnih i pojedinačnih grobnica na području hrvatskoga Podunavlja. Drugi je dio usmrćen na obali Dunava u blizini sela Borovo, njihovi su posmrtni ostaci bili bačeni u Dunav i riječnim tokom doplutali na područje Republike Srbije gdje su bili ukopani na mjesnim, srbijanskim grobljima. Tako su do danas Republici Hrvatskoj, odnosno obiteljima žrtava, od strane Republike Srbije predani posmrtni ostaci ukupno 23 osobe prethodno nestale u Borovo Commerce-u.

Ana Filko, Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja

Sniježana Dević, žena čiju je djevojčicu Jelena držala u naručju 19. studenog 1991., posvetila joj je pjesmu – „Jelena koje nema“. Neki od stihova kažu:

Ona mala beba koju si grčevito držala
postala je djevojka
lijepa baš kao i ti,
ponosna i prkosna!
Poručuje ti,
gdje god bila,
nastavlja  živjeti tamo gdje si ti stala…

Naslovna fotografija – HRT

Izvori
Literatura
Marijan, Davor. Obrana i pad Vukovara. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2013.

Internet
Ana Filko: “Povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara – okupacija Vukovara 1991. godine”, Braniteljski.hr, pristup ostvaren 19. studenoga 2021., https://braniteljski.hr/povodom-dana-sjecanja-na-zrtve-vukovara-okupacija-vukovara-1991-godine/
Tanja Belobrajdić: “JELENA KOJE NEMA Priča o braniteljici Jeleni Pančić nestaloj u Borovu selu”, Direktno.hr, pristup ostvaren 14. studenoga 2021., https://direktno.hr/direkt/jelena-koje-nema-prica-o-braniteljici-jeleni-pancic-nestaloj-u-borovu-selu-225650/
MCDR Vukovar: “Borovo Commerce”, pristup ostvaren 14. studenoga 2021., https://www.mcdrvu.hr/borovo-commerce/