Nisu željeli ostaviti ranjene suborce nego su se do zadnjeg metka branili u kući broj 55 – zasjeda u selu Kusonje

Od samog početka srpske pobune i agresije na Republiku Hrvatsku Pakrac i pakračko područje bili su jedno od najtežih kriznih žarišta. Još od ožujka 1991. u Pakracu su u nekoliko navrata intervenirale specijalne postrojbe MUP-a Republike Hrvatske, a u kolovozu je započeo opći napad na taj gradić i okolicu.

U ispomoć policijskim snagama i domaćim braniteljima i policiji počele su stizati postrojbe iz sastava Zbora narodne garde, a među prvima bila je „A“ satnija 105. bjelovarske brigade. Nekoliko dana nakon dolaska na pakračko ratište, 8. rujna 1991. godine, 17 pripadnika „A“ satnije bjelovarske 105. brigade i 2 pripadnika Jedinice za posebne namjene “Mosor” s Policijske akademije u Zagrebu krenuli su improviziranim oklopnim vozilom u akciju prema selu Kusonje kako bi pomaknuli crtu obrane što dalje od Pakraca. Dan ranije bez problema su se provezli selom, inače nastanjenim uglavnom srpskim stanovništvom i nisu očekivali probleme. Ipak naišli su na pripremljenu zasjedu u kojoj je improvizirano oklopno vozilo uništeno te su se hrvatski branitelji sklonili u kuću s kućnim brojem 55 i organizirali obranu.

Improvizirano oklopno vozilo TOP-1 (izvor Muzej vojne i ratne povijesti Pakrac)

U pomoć su im uskoro priskočili pripadnici hrvatskih snaga s drugih položaja te iz Kutine, Daruvara i Grubišnog Polja. Uz pomoć domaćih branitelja, pripadnici Specijalne jedinice policije “Omega” Bjelovar uspjeli su u dva navrata doći blizu kuće broj 55. Ipak preživjeli Bjelovarčani nisu željeli ostaviti brojne ranjenike koje pod jakom vatrom nisu mogli izvući. Budući da više nije bilo prilike za proboj, preživjeli branitelji, njih sedmorica, predali su se u jutarnjim satima 9. rujna te su ubijeni na vrlo okrutan način. Oni koji nisu poginuli u borbi ubijeni su nakon predaje te pokopani u masovnoj grobnici.

Imena 20 hrvatskih heroja stradalih u Kusonjama su Nikola Benkus, Željko Nesek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić,  Dubravko Štefulinec i Ante Tandara.

Selo Kusonje je oslobođeno na Božić 1991. godine, a tijela dvadesetorice ekshumirana su u siječnju 1992. te pokopana idućeg mjeseca u Bjelovaru. Time nije završila tragedija Kusonja. Prigodom obilježavanja druge obljetnice masakra 8. rujna 1993. dogodio se novi zločin. Tijekom polaganja vijenaca eksplodirala je podmetnuta mina i usmrtila trojicu časnika 105. brigade – Stanka PalićaMirka Pereša i Željka Gazivodu, ranila još trinaestero ljudi od kojih sedam teže. Svega se prisjetio Nikola Ivkanec u podcastu Gdje si bio ’91?:

O herojskoj borbi hrvatskih branitelja u Kusonjama 2014. godine snimljen je igrani film „Broj 55“ čime je ovaj zločin postao poznat široj hrvatskoj javnosti.

Naslovna fotografija – Pokušaj proboja prema Kusonjama 9. rujna (autor fotografije Boris Fabijanec)

Izvori
Literatura
Mijatović, Anđelko. Otkos-10 : prva uspješna oslobodilačka operacija Oružanih snaga Republike Hrvatske u Domovinskom ratu : Domovinski rat u zapadnoj Slavoniji : 1990.-1991.  Zagreb: Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2011.

Internet
Ivan Zvonimir Ivančić: “Zločin u selu Kusonje – 8. rujna 1991. i 1993.”, Braniteljski.hr, pristup ostvaren 8.9.2020., https://braniteljski.hr/zlocin-u-selu-kusonje-8-rujna-1991-i-1993/

Televizija
TV Kalendar. Hrvatska radiotelevizija. autor Vladimir Brnardić, urednik Obrad Kosovac, 8. rujna 2006.

Podijeli članak

Komentari su zatvoreni.