“Bili smo odlučni da danas zauvijek riješimo Batinjane.” – velika pobjeda na daruvarskom bojištu

Jedan od najuspješnijih dana za hrvatske snage na daruvarskom bojištu bio je 5. prosinca 1991 godine. Dan ranije zapovjedništvo obrane Daruvara izdalo je zapovijed za napad na najbliža neprijateljska uporišta samom gradu – Daruvarske Vinograde, Batinjsku Rijeku, a na koncu i Batinjane koji su bili dobro utvrđeno neprijateljsko uporište iz kojeg su stalno vršeni napadi na Daruvar.

Hrvatske snage u ranim jutarnjim satima zaposjele su položaje u Daruvarskim vinogradima, a zatim i Batinjskoj Rijeci. Nakon toga akcija kreće u drugu fazu s ciljem oslobađanja Batinjana. Iako se prvi dio pripadnika 52. samostalnog bataljuna uklinio u centru sela i prodro do komunikacije prema Daruvaru njihov desni bok zapeo je u borbama na seoskom groblju gdje ih je neprijatelj doveo u poluokruženje. U žestokoj bitci život je tada izgubio Goran Pustaj, mladi heroj Domovinskog rata, a nekoliko je branitelja ranjeno.

Zbog snažne neprijateljske vatre i gubitaka odlučio sam da se naše postrojbe povuku na početni položaj. K meni su došli Ferid Fazlić, zapovjednik obrane grada, i Kruno Guberović, načelnik stožera u bataljunu, da zajedno vidimo što ćemo i kako dalje. Naime, u prvom momentu činilo se da je sve propalo i da ništa od osvajanja Batinjana. Ponovo ništa. Nisam to mogao prihvatiti. Ubrzo sam, nakon konzultacije s njima, odlučio da idemo ponovo na isti način. Tako smo i učinili. Nakon konsolidiranja postrojbi ubrzo smo, iz istih smjerova, otpočeli s novim napadom. Prva i druga satnija su zamijenili uloge: druga satnija je preuzela kontrolu Batinjske Rijeke, a prva satnija je umjesto njih poslana na Batinjane. Na glavnom smjeru napada naše postrojbe su ojačane policijskim snagama, a u akciju je uključen drugi tenk T-55 koji smo imali. Bili smo odlučni da danas zauvijek riješimo Batinjane.

Milan Filipović, zapovjednik 52. bataljuna

Odlučnost hrvatskih branitelja i smjelost zapovjednika da ponove napad rezultirala je ogromnim uspjehom hrvatskih snaga, a po svemu sudeći upravo je hrvatski tenk u napadu izazvao paniku među neprijateljem. Iako su ga gađali bestrzajnim topom njegova posada u složenim uvjetima djelovala je granatama po neprijateljskim položajima. Pobunjenici su u panici napuštali svoje položaje i bježali prema Batnjanskim Brđanima.

Veliko veselje u hrvatskim redovima simbolički je pokazao čazmanski policajac Ivan Čauš – Ćapo koji se popeo na zgradu škole u središtu Batinjana i na stup postavio hrvatsku zastavu. Bio je to snažan i emotivan trenutak, prizor pun simbolike koji je mamio suze radosnice, veselje, ponos i sreću. Ona bi bila potpuna da u ovoj akciji nije stradao 18-godišnji Goran Pustaj. Njegova žrtva nije bila uzaludna, ovim uspjehom hrvatske snage krenule su silovito u oslobađanje cijele daruvarske općine. Taj cilj ostvaren je sredinom prosinca kada je oslobođeno i Miokovićevo, odnosno današnji Đulovac, posljednji komad tadašnje općine Daruvar koji je bio okupiran.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.