Ivica Šafarić 100%-tni je ratni vojni invalid koji je u legendu ušao još 1991. godine kada je tijekom bitke za Petrinju pokazao neviđenu hladnokrvnost – uništavao tenkove, ulazio jugoslavenskoj armiji u vojarne, a kada se trebalo povući činio je to posljednji.
Još od djetinjstva kojeg je proveo u Maloj Črešnjevici kraj Pitomače mali je Ivica sanjao da će postati „ninja“. Kao dječak kupio je knjigu o ninjutsuu, nabavio crno ninja odijelo, prišivku ninjutsua, čak i rekvizite, poput šurikena i krenuo trenirati. Kako je rastao shvaćao je da je njegov poziv da postane pripadnik neke profesionalne postrojbe, vojne ili policijske međutim za vrijeme Jugoslavije to je bilo neostvarivo. Kada su u toj državi zapuhali novi vjetrovi, a vlast u Hrvatskoj preuzeo HDZ počinje popuna policije. Ivica je vjerovao da će sada napokon dobiti šansu međutim to se odužilo pa je sreću pokušao pronaći kroz Legiju stranaca. Napokon u proljeće 1991. postaje pripadnik Jedinica za posebne zadatke Vinica i tu kreće njegov ratni put i priča o Ninji.
S jedinicom je prvo vatreno krštenje doživio u Borovu Selu. Osnutkom Zbora narodne garde postaje pripadnik novoosnovane 2. A brigade Zbora narodne garde – točnije 1. bojne koja je ubrzo dobila naziv “Crne mambe”. Prvi teren bio je Ljubovo, važan prijevoj u Lici između Gospića i Korenice. Ondje Ivica gubi prve suborce, a bio je to tek početak. Slijedila je Banovina – najprije glinsko, a zatim petrinjsko bojište. Ulične borbe u Petrinji i neviđena hrabrost koju je ondje pokazao nešto su što se uvijek spomene kada se priča o bitci za taj grad. Suborci uvijek kao primjer njegove hladnokrvnosti ističu kako je preskočivši ogradu upao u vojarnu JNA punu vojnika te iz nje uzeo jugoslavenski zastavu. Jedan od posljednjih je koji su napustili Petrinju pri padu, a ratni put vodi ga u Novi Farkašić gdje s Mambama razvaljuje JNA u jednoj od najherojskijih bitaka Domovinskog rata. Nakon nje odbacuje sa suborcima neprijatelja još dalje od Kupe i tu biva teško ranjen od snajpera. Preživio je, oporavio se i vratio u postrojbu. Zapravo ta desna ruka nikad se nije do kraja oporavila, niti nakon operacija 1992. i 2013. godine, ali Ninja se psihofizički osjećao spremnim doprinijeti obrani hrvatskog naroda. Nezaliječen te 1992. otišao je na dubrovačko bojište.
U veljači 1993. sudjelovao je u epskoj obrani Novigrada u kojoj je mnogo njegovih suboraca izgubilo život. Među njima zamalo se našao i Ninja koji je ponovno teško ranjen i koji je tada ostao bez oka. Taj 16. veljače neće zaboravit dok je živ.
Nas 22 smo držali položaje, to je bilo strahovit tenkovsko-pješački, a prije toga minobacački napad. Mene je minobacačka granata u oko drapila. To je isto gorjelo sa svih strana… Vezu nisi mogao dobiti, probijali su nam šifre. Ti promijeniš kanal, on ti probije šifru. Ne mogu dobiti zapovjedništvo, ne mogu svoju minobacačku potporu dobiti. Nismo mogli disati! I tu nas je spasila 4. splitska s vatrom VBR-a čime su ih zasipali i dali nama da dišemo… Naravno, osjećaj kada te pogodi u glavu je glup, mislio sam da nemam pola glave. Držao sam se tako i hodao do našeg kamiona i onda od kamiona do malo lakšeg položaja, do transportera. Transporter me odveo do Hitne i Hitna me odvela za Zadar.
Iako je teško stradao, već nakon par tjedana Ivica Šafarić vratio se u postrojbu što dovoljno govori o njegovom karakteru. Nažalost, zbog gluposti, odnosno činjenice da u Zagrebu nije bilo aparata kojim je trebao operirati oko, a za operaciju u inozemstvu je trebalo skupiti novac, geler koji ga je pogodio malo pomalo rezuckao je živce oka, a Ivica gubio vid uz strašne bolove. Bolove je trpio sve do 1998. kada je oko odstranio i stavio protezu.
U poratnom razdoblju, Šafarić se nastavio družiti sa suborcima, a danas je izabran za predsjednika vrlo uspješne braniteljske Udruge ratnih veterana Domovinskog rata “Crne Mambe” koju je i ranije dugi niz godina vodio kao predsjednik i tajnik. Kroz udrugu se bavio humanitarnim radom – od pomoći stradaloj Banovini nakon potresa do različitih oblika podrške i pomoći braniteljima, uključujući i psihološko-socijalnu podršku kroz aktivnosti poput art terapije, sportskih druženja i kreativnih radionica.
Uz to organizirao je niz aktivnosti s ciljem da vrijednosti Domovinskog rata prenese mladima koje redovito s udrugom i povjesničarom Tomislavom Šuljem vodi na terensku nastavu kako bi se očuvalo sjećanje na žrtvu i doprinos branitelja. Uz to on je suprug, otac i djed. Čovjek kojeg želite imati uz sebe i u kojeg se možete pouzdati – Ninja.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “ŠTO TE NE UBIJE TO TE OJAČA” – HRVATSKI RATNI VOJNI INVALIDI DANAS koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.