Novi Varoš, selo je kroz koje prolaze svi koji ulaze u Bosnu i Hercegovinu, ili iz nje izlaze u Hrvatsku, preko graničnog prijelaza Stara Gradiška. U ljeto 1991. godine preko današnjeg graničnog prijelaza prešli su tenkovi Jugoslavenske narodne armije, ali u Novi Varoš nisu tako lako ušli zahvaljujući braniteljima tog sela – pripadnicima policije, 1. i 3. brigade Zbora narodne garde, kao i zahvaljujući malobrojnim domaćim braniteljima među kojima je bio i Mihajlo Matokanović zvani Mija.
Okupacijom njegovog sela Uskoci kao i Stare Gradiške 17. kolovoza 1991. godine, Mija je sa suborcima utvrdio crtu obrane pred Novim Varošom uz kanal Strug na kojem je miniran most. To je znatno usporilo napad 5. banjalučkog korpusa koji se planirao munjevitom brzinom probiti do snaga JNA u Okučanima. U naredna dva tjedna JNA je inženjerijskim radovima premostila kanal izgradivši pontonski most. Hrvatske snage nisu smjele pucati na nju!
Mi smo ih osmatrali svaki dan, svaku noć no ne smijemo pucati. Na snazi je zabrana pucanja. Imamo ih na dometu puške, a ne smiješ pucati. U to vrijeme u Novi Varoš dolazi 1. gardijska brigada na čelu s Gotovinom i pokojnim Gavranom, u pomoć nama i policiji. Tada se počinje formirati ozbiljnija obrana. Za nas su to bili elitni vojnici. Gotovina je imao ogromnu zaslugu – učio nas je ratovati, ali i kako se ponašati u ratu. No zapovijed je i dalje bila ista: ne pucati prvi.
Mija Matokanović s „Tigrovima“ i Gotovinom krenuo je u složene izvidničke akcije kojima su se hrvatske snage trebale pripremiti zaustavljanje napada za kojeg se znalo da će uskoro krenuti.
Svakodnevno smo prelazili i po 20–30 kilometara. Bili smo stalno u pokretu. Imali smo ih „na dlanu“, ali nismo smjeli otvoriti vatru. Dolazak „Tigrova“ bio je jasan znak da je Zagreb shvatio koliko je to područje strateški važno i koliko je situacija ozbiljna. Cilj snaga JNA koje su se ovdje grupirale bio je, po svemu sudeći, bio spajanje s Varaždinskim korpusom koji je već bio u Okučanima, a zatim nastavak prema Varaždinu. Da su se spojili i probili, Hrvatska bi bila presječena – šah-mat. U Novom Varošu obranjena je čitava zapadna Slavonija.
Status quo vladao je sve do 3. rujna 1991., a onda je JNA prešla Strug i krenula u silovit udar.
Bilo je strašno. Ljudi su dali sve od sebe da ih zaustave, ali kako zaustaviti tenkove i tešku tehniku gotovo bez protuoklopnih sredstava? Tek kada je JNA krenula u napad bilo je dopušteno otvoriti vatru. Međutim oni već snažno tukli po nama topništvom i potom krenuli u pješački napad, potiskujući nas prema Dragaliću. Često se poslije postavljalo pitanje: Zašto nismo ranije pucali? Tko bi znao da smo ih „malo sredili“? Bi li Zagreb uopće saznao? No zapovijed je bila zapovijed. Po mom mišljenju, radilo se o kupovanju vremena. Vjerojatno se pokušavalo dobiti na vremenu – zaustavljati situaciju raznim manevrima, a ne izazvati otvoreni masakr.
Hrvatske snage povukle su se prema Novoj Gradiški odnosno selu Dragalić. Idućeg dana krenuo je protunapad koji su nosile 1. i 3. brigada ZNG-a, a JNA se povukla na crtu s koje je krenula dan ranije u napad. Iza sebe ostavila je spaljen i razoren Novi Varoš u koji se malo po malo vraćaju skupine branitelja. Nova ofenziva JNA započela je 16. rujna kad su snage Banjalučkog korpusa okupirale Novi Varoš. Dan ranije postalo je jasno da neprijatelj mijenja taktiku. Umjesto da ponovno silom probija Novi Varoš, krenuli su hrvatskim snagama iza leđa. Preko Gređana, Čovca i Vrbovljana, povezani s Okučanima preko autoceste, pokušali su napraviti široki obuhvat.
Most na kanalu Strug, uzvodno prema Gređanima i ušću Velikog Struga, već smo ranije minirali upravo da spriječimo takav prodor. No oni su tražili alternativu. Shvatili su da više ne moraju siliti Novi Varoš frontalno – mogli su nas zaobići i pustiti tehniku da prođe. U zoru 16. rujna, oko četiri ili pet sati, bude me: „Ajmo, prema kanalu Strug. Napad se očekuje.“ S nama su Gavran i njegova skupina, a i Gotovina je na terenu, kao i pokojni Milić Stevan. Idemo izravno prema mostu na Strugu. Oni imaju nešto protuoklopnog naoružanja – mislim dvije ili tri „ose“. Čeka se trenutak: ako krenu, djelujemo.
Negdje oko 7 sati i 30 minuta krenuo je napad tenkova JNA pod okriljem guste magle.
Čuješ tenk, ali ga ne vidiš. U magli se nazire samo silueta. Legli smo uz rub šume. Oni idu paralelno s nama, sto do sto pedeset metara udaljeni, prema Varošu. Mi se povlačimo bočno, držeći razmak. Tenkovi tuku ravno naprijed, rijetko lijevo ili desno. Pješaštvo čujemo – razgovaraju, kreću se iza oklopa.
Na ulazu u selo Tigrovi su na kratko zaustavili napad no topnička vatra tjera ih u dubinu sela.
Vode se borba prsa o prsa, kuća za kuću. U jednom trenutku Gotovina ulazi među naše domaće koji su se sklonili u jednu radionicu i tjera ih van – „Ne ratuje se tu unutra, van na položaje!“ Nebo i zemlja gore. Izvlače se ranjeni. Neprijatelj ulazi do pola sela. Pokušavamo ih zaustaviti protuoklopom. Jedan njihov tenk, M-84, pogođen je – ja ga nisam vidio, bio sam u mrtvom kutu, ali dečki kažu da je stao.
Ipak taj pogodak nije zaustavio neprijateljske snage odlučne u namjeri da ovog puta definitivno zauzmu Novi Varoš
Oni idu, kreću se kao mravi. Ako nas je bilo dvjesto, činilo se kao da njih ima tisuću. Do kasnih poslijepodnevnih sati pokušavali smo se vraćati kuću po kuću, ali postalo je jasno da ne možemo zadržati položaje. Povlačenje ide prema benzinskoj pumpi, pa prema Prašniku – ne na autocestu.

Preko Prašnika, Mija i njegovi suborci natjerani su na povlačenje prema Donjim Bogićevcima i dalje prema Dragaliću. U tom povlačenju pogiba heroj Domovinskog rata i 1. gardijske brigade „Tigrovi“ Božidar Glodić čije su tijelo Mija i suborci izvukli par dana kasnije.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Sjećanja heroja – glasnici istine o Domovinskom ratu koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.

