Među mnogim mjestima koja su obilježena ratom ističe se jedno selo kraj Pakraca – Kusonje. Mjesto je to stradanja dvadeset hrvatskih vojnika i policajaca koji su ubijeni 8. i 9. rujna 1991. godine. Osobito je to bolna rana za Bjelovar i Bjelovarčane jer je najveći broj poginulih, njih 18 (od 20), bio vezan za taj grad i okolna mjesta. Bili su to pripadnici „A čete“ odnosno „A satnije“ 105. bjelovarske brigade Zbora narodne garde. Iako je o tom događaju snimljen i igrani film „Broj 55“ do danas je mnogo upitnika nad tom akcijom. Velikim dijelom mnogi će i ostati u prvom redu jer su svi koji su otišli s improviziranim borbenim vozilom TOP-1 u Kusonje ondje i stradali. Zabarikadirani u kući broj 55 oni živi pružali su otpor odbijajući napustiti svoje ranjene i mrtve. Priču o tom herojstvu ispričao nam je jedan od onih koji su se do opkoljenih pokušavali probiti iz pravca Pakraca – Jozo Trogrlić. On je u akciji sudjelovao kao zapovjednik satnije Specijalne jedinice policije „Omega“ PU Bjelovar.
Nazvao me Hamdija Mašinović, zapovjednik jedinice, i javio da su naši upali u zasjedu u Kusonjama i da krenem prema Pakracu. Uzimamo sve što imamo — protuoklop, snajpere, sve što je bilo dostupno. U tom trenutku još nisam imao minobacače, ali kasnije dolazi Hamdija sa svojim ljudima i tada dobivamo i njih.
Po dolasku u Pakrac Trogrlić se javlja u Policijsku postaju zapovjedniku Josipu Grubišiću iz Zagreba.
Dolazim k njemu da mi kaže kakva je situacija. Bio je izuzetno pribran. On mi govori: Pokušavali smo tri ili četiri puta probiti liniju. Vaši bjelovarski momci dali su sve od sebe, ali ne ide. Odlučio sam da krenemo i mi.
Bjelovarske „Omege“ imale su policijsko borbeno vozilo kojim je upravljao Damir Pavlović. Ono je išlo ispred, a specijalci za njim.
Jedna moja grupa napadala je preko pilane, druga je išla cestom u pravcu Požege. Pokušali smo ih pritisnuti iz dva smjera. Prema šumi desno nismo mogli. Tamo su već bili ukopani i imali mitraljeska gnijezda na povišenom položaju. Oni su bili gore, u Pakračkim vinogradima, a mi dolje na otvorenom prostoru. To je značilo da svaki pokušaj napredovanja s te strane praktički nema šanse.
Oko borbenog vozila eksplodiravaju projektili, vozilo je pogođeno, povlači se. „Omege“ se nalaze u nezahvalnoj poziciji. Nikako ne mogu prići kući u kojoj su njihovi prijatelji, susjedi, kumovi… opkoljeni, izranjavani, izmučeni. Jozo u jednom trenutku stupa u vezu s njihovim zapovjednikom Miroslavom Černakom.
U pola jedanaest navečer zovem Miru Černaka. Stalno smo bili na vezi. Teško je to slušati kad ti netko govori tko je ranjen, tko je poginuo. Kaže mi: Motorola mi otkazuje… Veza šumi, jedva ga čujem. Govorim mu: Gledaj, učini što možeš. Izvuci žive. Ranjenike pokušaj povući. Mrtve ostavi. On mi odgovara: Ne mogu to. Ja ostajem s njima. Kažem mu: Ako možete, izvucite se. Ako ne možete, borit ćemo se zajedno. Ali on nije htio nikoga ostaviti. Ni mrtve. To je veličina čovjeka. I ti to slušaš, a znaš da ne možeš poslati još dvadeset ljudi u sigurnu smrt. Osim toga nestajalo nam je i municije.
Padom noći prestala je komunikacija, a idućeg jutra krenuo novi pokušaj proboja, ovog puta Pilanskim putem s druge strane Pakre. Zapovjednik koprivničkog voda u jedinici, Ivica Jurenec, sjeća se kako je tog jutra Jozo Trogrlić u stresu stalno maramicom brisao znoj s čela. I taj je pokušaj bio neuspješan, a i da je uspio vjerojatno bi u klopci završilo i stradalo još hrvatskih vojnika i policajaca. Mjesecima se tragalo za istinom što se ta dva dana dogodilo u samom selu, a tek u siječnju 1992. po oslobađanju Kusonja pronađena je kuća broj 55, a nedugo potom i masovna grobnica u kojoj su pronađeni nestali heroji.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Sjećanja heroja – glasnici istine o Domovinskom ratu koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.