Mještani Voćina u Domovinskom ratu podnijeli su ogromnu žrtvu, ravnu onoj Saborskog, Škabrnje i niza drugih mjesta koja su okupirana i uništena u Domovinskom ratu. Nije bilo obitelji u mjestu koja nije nekog izgubila. Rane su se nakon oslobođenja Voćina, u prosincu 1991., polako počele vidati. Nakon rata Voćin se okrenuo i turizmu, onom lovnom. Papučke šume prepune divljači bile su mamac i za strance, ponajviše Talijane i Austrijance. Nažalost upravo se jedna skupina austrijskih lovaca iz lova na Papuku nikada nije vratila.
Kobnog 13. studenog 1999. godine, traktorska prikolica u kojoj je lokalni lovac Ivan Tomičić prevozio lovce iz Austrije i nekoliko domaćih naišla je na zaostalu protutenkovsku minu. Prizori u šumskom predjelu Budim bili su stravični, čak i onima koji su doživjeli voćinski masakr ’91. Jedan od njih je i policajac Darko Božičković koji je događaj opisao u svojoj knjizi Sretan ili nesretan:
Svi koji su bili u prikolici stradali su. Ubrzo dolazimo na mjesto nesreće. Strašna scena. Na poljskom putu krater u koji može stati cijeli traktor. Prikolica odbačena u dijelovima. Traktor oštećen i nagnut. Šumom ječe ljudski jauci. Zamjećujem tijelo jednog lovca kako visi na stablu, glava prema dolje, a noge mu zapele u krošnji. Ne prepoznajem ga, sigurno je stranac.
– Pomažite prvo ljudima koji leže i šute ili stenju, oni su kritičniji, ovi što jauču su bolje,
viče liječnik. Kleknem pored jednog lovca da mu pomognem i prepoznam ga, Bože, pa to je naš voćinski doktor, Davorin Runje. Leži na lijevom boku i ne može se pomaknuti. Pribran je i svjestan.
– Doktore, što vas boli?
– Darko jes’ to ti?”
– Jesam.
– Ne pomiči me, povrijeđen mi je vrat, a drugo je valjda dobro.
Iza njegovih leđa, ni metar od njega, scena je koju nikada u životu zaboraviti neću. Pored našeg doktora leži njegova supruga. Zorica je bila medicinska sestra, zajedno su radili u Voćinu, prekrasni ljudi. Tek nedavno smo se bolje upoznali i počeli družili u lovu. Prepoznajem je po prelijepom licu i kosi. Ali nema donjeg dijela tijela, nedostaje sve od struka… Pokrivam je jednim maskirnim prslukom. Nažalost, prsluk je pokrio sve što je od nje ostalo. Ne želim da je doktor vidi. On stenje pa se brzo vraćam do njega, kleknem pored njegova lica pa govorim da je stigla hitna i da će ga sada pregledati. On mi šapuće:
– Darko, reci mi istinu, gdje je Zorica?
Ne mogu mu reći, lažem da su je odvezli prije mog dolaska i da ne znam kakvo joj je stanje.
Davorina Runju te trojicu ranjenih Austrijanaca zbrinula je medicinska ekipa, a uz pomoć helikoptera spašeni su im životi. Nažalost Zorica Runje, Marko Bartolović, Franz Scheitl, Johann Gehringer, Franz Mammerbacher i Franz Vogler u ovoj tragediji, 4 kilometra od Huma nedaleko Voćina izgubili su život. Na mjestu njihove pogibije podignuto je spomen obilježje, a neposredno nakon tragedije ondje je otkrivena još jedna protutenkovska te četiri protupješačke mine.
Nadamo se da je ovo posljednje zlo koje su nam priredile četničke formacije.
Darko Božičković
Izvori
Literatura
Božičković, Darko. Sretan ili nesretan. Voćin: Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Voćin, 2019.
Periodika
Štetić, Predrag. “Teroristički čin isključen, eksplodirala četnička protutenkovska mina”. Virovitički list (Virovitica), 19. studenoga 1999., 2.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.