Vječno nasmijan mladić osmijeh s lica nije skinuo ni u trenu smrti – poginuo heroj Željko Pršlja

Obitelj Pršlja iz sela Berak, smještenog nekoliko kilometara južno od Vukovara, dala je u Domovinskom ratu ogromnu žrtvu. Na Tečaju Prvi hrvatski redarstvenik u kolovozu 1990. među 1700 okupljenih mladića, ustvari prvih hrvatskih branitelja našla su se i dvojica braće Pršlja – Petar i Željko. I dok je Petra ratni put odveo u Rakitje, mlađi brat Željko vratio se kao policajac u Vukovar.

Kada je počela bitka za Vukovar u obranu tog grada uključila su se i još dvojica braće Pršlja – Stipo i Erdovan. Željko se kao zapovjednik policijske desetine istaknuo u obrani Mitnice na istočnom ulazu u grad odnosno prema Vučedolu. Položaj Kumrovečka-Crni put pokazao se kobnim 4. studenog 1991. za Željka.

Prilikom napada od strane neprijatelja naša desetina je trebala uzvratit i odgovoriti na isti. No prvo je trebalo utvrditi do kuda je neprijatelj stigao. Željkove riječi su bile: „Dečki idem osmotriti i provjeriti gdje je neprijatelj, kako bi znali što dalje i koju odluku donijeti.“ Inzistirao je da ide sam u izviđanje, unatoč granatiranju. Svako malo se čula detonacija granata, no prilikom povratka iz izviđanja uz neizbježan osmijeh, Željko daje signal podignutim palcem prema gore da je sve u redu! Tog trenutka pada još jedna granata u nizu, na očigled suboraca vreli geler prekida još jedan mladi život! Iznimna hrabrost i požrtvovnost prilikom svake situacije koju je Željko pokazao, čini nas ispunjenim osjećajem divljenja i zahvalnosti. Iskren, jednostavan, vrlo ponosan i drag čovjek, kolega i prijatelj. Takav je bio Željko, uvijek nasmijan.

Zorislav Mažar, suborac

Da tragedija za obitelj bude veća u rujnu 1991. ubijen je Željkov otac Toma.

Petar Pršlja prisjetio se tragičnih okolnosti te ratne ’91. i Vukovara:

Tri moja brata su bili tamo u obrani, a ja sam bio u Zagrebu gdje su bili mama, sestra i naš maloljetni brat. Dogovor je bio da ja budem ovdje kako bi na neki način pazio na njih dok su u progonstvu. Otac je ostao u Berku. Kada je Berak pao on je zarobljen i ubijen. Ni dan danas ne znamo kada je i kako ubijen. Još uvijek tragamo za njim. Brat Željko je poginuo u bitci za Vukovar, kako nam je priopćeno, 4. studenog 1991. godine. Stradao je blizu vodotornja, u nekadašnjoj Kumrovečkoj ulici braneći Mitnicu. Imao je 23 godine. Bio je u policiji, kažu da je bio pravi fajter. Poginuo je od granate kao zapovjednik jednog od punktova obrane. Kao dječak bio je vesele naravi, šaljivđija. Brat Stipo ranjen je dva puta, ali se uspio izvući i probiti iz grada. Brat Erdovan je zarobljen i proveo je devet mjeseci u srbijanskim logorima, sve do razmjene u Nemetinu 14. kolovoza 1992. godine.

Izvori
Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Petra Pršlje, prikupljeno 16. rujna 2020.