HOS-ovac iz Velike Gorice bio je dobri duh obrane Sajmišta – poginuo heroj Mladen Amstrong Grof

Na današnji dan 1991. u bitci za Vukovar život je izgubio jedan od heroja Vukovara i Domovinskog rata – Mladen Amstrong “Grof”.

Rođen je 29. rujna 1954. u Donjim Mamićima kraj Gruda gdje je na hercegovačkom kršu odrastao s pet sestara i bratom. Upisao je u Prištini Poljoprivredni fakultet no studij prekida nakon odsluženja vojnog roka i odlazi u Zagreb. Ondje se zapošljava i osniva obitelj te svoje dosadašnje prezime Leko, mijenja u Amstrong. Volio je čitati knjige, osobito poeziju. Početkom 90-ih uključuje se u demokratske promjene u Velikoj Gorici u kojoj je živio te u njoj postaje predsjednik ogranka Hrvatske stranke prava.

Početkom Domovinskog rata pristupio je Hrvatskim obrambenim snagama. Nakon obuke na Žumberku i prvih borbi na Kordunu sa svojim HOS-ovcima odlazi koncem rujna 1991. pomoći obranu Vukovara. Gubitka suborca prisjetio se Damir Markuš – Kutina u svojoj knjizi 58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca:

Mladen Amstrong – Grof, tridesetsedmogodišnjak, bio je naš Hosovac iz Velike Gorice. Nažalost, isti punkt na kojem sam i ja ranjen bio je koban za Grofa. Njegova me smrt posebno pogodila, kao i sve ostale Hosovce i Vukovarce koji su ga poznavali, jer je on bio poseban. Vikao bi neprijatelju da su “lazari”, preko motorole im je j… majku četničku, a posebno bi se okomio na Crnogorce, koji su također sudjelovali u napadima na Vukovar. Nažalost, u tijeku borbi, punjenje zolje koje je ispalio neprijatelj pogodilo je zid pored njega i na mjestu ga usmrtilo. Uvijek je nosio kacigu, znali smo ga zafrkavati da mu ne treba, da je bolje da je baci, da s njom na glavi izgleda kao četnik i da bi ga zbog toga u borbi i mi mogli napucati, misleći da je neprijatelj. Krhotina koja ga je usmrtila pogodila ga je točno ispod kacige, na predjelu glave, iznad vrata.

Bio je uvijek dobro raspoložen i kao takav je bio rado viđen. Išao sam jednom s njim do silosa uz Dunav na Priljevu, kojeg su kasnije četnici zauzeli i tako presjekli jedinu komunikaciju između nas u Vukovaru i branitelja u Borovu Naselju. Imao je tamo nekog rođaka, pa da ne ide sam, išao sam s njim. Grof mi je pričao o svojoj djeci, posebno o kćerki koja je imala crni pojas u tae-kwon-dou i bila prvakinja tadašnje Jugoslavije. Bio je strahovito ponosan na djecu. Tada nisam razmišljao kolika je bila njegova žrtva, ali i žrtva njegove obitelji, kad se odlučio da u Vukovaru brani Domovinu. Nisam bio oženjen, niti sam imao djecu, tako da sam tek kasnije kad sam se oženio i dobio sina shvatio veličinu njegove odluke i žrtve. Da nas sada netko opet napadne kao i 1991. i da opet treba ići braniti Domovinu u Vukovar, zaista ne znam da li bih išao, zaista ne znam. Vjerojatno da, ali kako bi to bilo teško, mogu samo pretpostaviti. Ostaviti svoje najbliže, otići u totalnu ratnu neizvjesnost, znajući rizik, svaka čast tim ljudima, svaka čast!

Damir Markuš – Kutina, suborac

Mladen Amstrong pokopan je nakon rata na groblju u Velikoj Gorici. Iza sebe ostavio je suprugu Nevenku te 12-godišnju kćer Natašu i sina Kristiana koji je tri dana prije očeve pogibije proslavio 8. rođendan.

Fotografije – Viktorin Jurić, Damir Radnić, Udruga 153. brigade

Izvori
Literatura
Božić Aleksandar i Goršeta, Damir. 153. velikogorička brigada HV, Velika Gorica: Turopoljski glasnik, 2002.
Markuš, Damir. “58” : HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca. Hrvatski Leskovac: UBSDRLH, 2015.
Šaravanja, Vjekoslav. 10.000 djece bez roditelja u Domovinskom ratu. Slavonski Brod: Obiteljski centar župe Duha Svetoga, 2001.