“Odluka da zauzmemo Trebinje ne bi bila iracionalna” – operacija Vlaštica

Uspješno okončanom oslobodilačkom operacijom “Vlaštica” u dubrovačkom zaleđu, 26. listopada 1992. godine napokon je oslobođen čitav hrvatski jug.

Vlaštica je 915 metara visoka planina u dubrovačkom zaleđu s koje su u Domovinskom ratu tijekom 1992. godine pripadnici postrojbi Vojske Republike Srpske vršili navođenje topničke vatre na civilne ciljeve u Dubrovniku i okolici. Zbog tih je razloga bilo prijeko potrebno ovladati tom planinom, pa se uspjeh u ovoj operaciji smatra jednim od najvećih uspjeha u Domovinskom ratu na Južnom bojištu.

Operacija je pomno planirana duže vrijeme. Izvidnici 4. gardijske i 163. dubrovačke brigade tri su mjeseca izviđali teren i tražili najprohodnije pravce djelovanja. Plan akcije je bio da se 3. bojna 4. gardijske brigade popne zapadnom padinom Vlaštice na njezin sami vrh, jedna satnija 2. pješačke bojne 163. brigade HV južnom padinom na Ilijin vrh, a jedna satnija 1. pješačke bojne 163. brigade jugoistočnom padinom do male, ali značajne kote Buvavac. Podršku pješaštvu na svim pravcima djelovanja je pružalo topništvo Hrvatske vojske.

Akcija je krenula u 5 sati ujutro 22. listopada 1992. godine žestokom topničkom paljbom po neprijateljskim topničkim položajima. Iznenađenja kod neprijatelja nije bilo jer je dan ranije pokrenuta operacija „Konavle“. Upravo zato je zapovjednik Južnog bojišta general Janko Bobetko u pokrenuo operaciju „Vlaštica“. Naime  prema sporazumu potpisanom u Ženevi nekoliko tjedana prije, postrojbe JNA trebale su napustiti to područje, no general Bobetko nije vjerovao političkim dogovorima i operativnim mogućnostima snaga UN-a da preuzmu ta područja prije nego što ih snage u povlačenju manevrom prepuste srpskim postrojbama s teritorija Bosne i Hercegovine.

Postrojbe koje su sudjelovale u operaciji „Vlaštica“ su krenule sa svojih polaznih položaja istovremeno. Unatoč izrazito teškom i gotovo neprohodnom terenu te velikom usponu, jakim, dobro naoružanim neprijateljskim snagama na samim vrhovima i njihovim neprestanim topničkim djelovanjem po postrojbama Hrvatske vojske, do 26. listopada 1992. godine postrojbe Hrvatske vojske su potpuno ovladale Vlašticom. Time se Trebinje, najveći grad istočne Hercegovine, našlo na dometu hrvatskog topništva

Dosta smo ga žestoko tukli i odluka da ga se zauzme ne bi bila iracionalna. Međutim, Predsjednik je zapovjedio da se odmah stane i ne učini ni jedan korak dalje, jer je međunarodna javnost već počela žestoko reagirati.

Janko Bobetko, Sve moje bitke

Nakon završetka borbenih djelovanja pristupilo se organiziranom prikupljanju zarobljenog oružja, tehnike i ostale opreme koju je neprijatelj ostavio za sobom.

Janko Bobetko svoju je inicijativu vojnog oslobađanja krajnjeg juga Hrvatske u knjizi Sve moje bitke opisao kao jednu od najtežih odluka i najvećih rizika koje je preuzeo u životu. Čast postrojbama koje su tolike mjesece oslobađale hrvatski jug, 29. listopada 1992. iskazao je državni vrh, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, posjetom Dubrovniku i veličanstvenom vojnom smotrom u gruškoj luci.

Zaključno sa 26.10. oslobodili smo ili očistili 1.210 km² površine, ukupno je oslobođeno morskog prostora 1.080 km², što ukupno iznosi 2.300 km².

Janko Bobetko predsjedniku Tuđmanu i ministru Šušku, 29.10.1992.

Naslovna fotografija – pripadnici TRD-a 4. gardijske brigade HV na položaju minobacača 120mm (Zaplanik, listopad 1992.)

Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naklada, 1996.
Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci” Zagreb : Despot infinitus, 2013.