Dana 18. listopada 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.
Krajnji cilj Jugoslavenske narodne armije bio je glavnim snagama nastaviti napad pravcem: Petrinja – Lekenik – Velika Gorica. Ulaskom u Veliku Goricu JNA bi se spojila s ostalim postrojbama te bi u predviđenim deblokadama vojarni, mogla izravno zaprijetiti samom Zagrebu. Međutim hrabri hrvatski vojnici spriječili su zločinačke planove velikosrpskog agresora. Dana 5. listopada rijeku Kupu prelaze pripadnici 1. bojne 2. A brigade ZNG-a – “Crnih mambi”, te se raspoređuju po crti obrane: rijeka Kupa-Nebojan-Gorupići-Dumače-Novi Farkašić-rijeka Kupa.
Već prvoga dana odbijen je prodor tenkova u Novom Farkašiću zahvaljujući pristiglom pojačanju jednog voda opremljenog raketnim bacačem OSA, pod vodstvom Slavka Franca. Nakon okršaja gardisti se povlače u Dumače gdje u sljedeća tri dana odbijaju još dva tenkovska i jedan pješački napad. U tom boju život je 6. listopada u Dumačama izgubio Milan Rapljenović.
Da bi se uvjerili u situaciju na terenu pripadnici 1. satnije „Crnih mambi“ samoinicijativno su otišli u izviđanje i spoznali da u selu Novi Farkašić neprijatelja nema. Stekavši bolji uvid u situaciju na terenu istog dana se tridesetak “Crnih mambi” razmjestilo po selu. Sutradan ujutro u selo dolazi i sedamnaest domaćih ljudi rekavši da su čuli da je garda u selu i da su oni došli pomoći koliko mogu.
Kako se u selu zatekao jedan rovokopač, poslužio je ubrzanom kopanju rovova uz cestu, a na ostalim prilazima izvršeno je zaprečavanje protupješačkim i protutenkovskim minama. Među zapovjednicima koji su već sudjelovali u dosta bitaka na Banovini, pada dogovor da “odavde povlačenja nema”. Narednih dana dobivali bi uobičajenu porciju agresorskih granata, sve dok 17. listopada ujutro nije krenula kanonada koja je nakon nekog vremena utihnula. Bio je to znak da se sprema veliki napad.
Kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja krenuo je ubrzo. Neprijatelj je nadirao prema Novom Farkašiću iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Napad je trajao cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora koji je imao podršku i topništva i avijacije. JNA je izgubila mnogo ljudstva i osam oklopnih vozila (četiri tenka su uništena, a zarobljena su tri tenka i jedno borbeno vozilo pješaštva). Treba spomenuti i da su trojica neprijateljskih vojnika zarobljena. “Crne mambe” imale su jednog poginulog. U selu Dumače stradao je Boris Crnković.
To je teško uopće opisati. Nas je tu bilo negdje 25. Mislim da je jedan tenk išao na jednog čovjeka.
Ivica Mužić, pripadnik “Crnih mambi”
U noći sa 17. na 18. listopada “Crnim mambama” na to područje stiže pojačanje. Tek kada se razdanilo, hrvatski vojnici, ugledali su pravu sliku uspješne obrane. Velika količina onesposobljenih tenkova i borbenih vozila nalazila se pored ceste i u obližnjim kanalima. Petar Bajan i šestorica gardista krenula su u izviđanje kako bi vidjeli gdje se neprijatelj nalazi.
Kako smo došli do krivine, do groblja, ja velim evo jednog tenka. Pa još jedan, pa još jedan, šest tenkova. Njih šestorica su iza mene i ja im velim – ne mrdajte, mi smo usred njih. Oni stoje u redu pored nas, u koloni, dijeli im se pola kruha i ulijeva im se čaj i daje pašteta. Kada sam pogledao u polje vidio sam da su se oni cijelu noć ukopavali. Bilo me strah, prepao sam se. Dečke je isto napala panika i strah i rekao sam im da ovo ne smiju nikome reći. Oni da će ispred mene poletit, ja velim stani, to je prije dva dana Dragutin Naglaš minirao, upast ćete u minsko polje. Vratili smo se nazad do naših prvih položaja i jedan je dečko uzviknuo – Bjež’te, imaju više tenkova nego mi ljudi. Napala je tu panika i strah, a ja sam rekao nema povlačenja, idemo mi u napad.
Petar Bajan, dozapovjednik 1. satnije 1. bojne 2. A brigade ZNG-a
“Mambe” su nakon izvlačenja zaključile kako je selo nemoguće braniti jer idući napad neće biti pokrenut s jednakom prepotencijom. Istodobno nisu željeli uzmaknuti jer bi time JNA imala otvoren put do Kupe. Nakon rasprave donesena je hrabra odluka da se krene u napad na protivnika prije nego isti pokrene silu prema Novom Farkašiću. Tako se i dogodilo, mala skupina branitelja okružila je tabor JNA i otvorila je paljbu po neprijatelju koji je u panici krenuo u bijeg.
Hrvatske snage imale su dva poginula. Igora Andrijčića i Mladena Dananića umsrtila je tenkovska granata JNA iz tenka u povlačenju, no herojska bitka za Novi Farkašić završila nevjerojatnom pobjedom Hrvatske vojske. “Mambe” su do 22. listopada potjerale agresora sve do Glinske poljane gdje se neprijateljska obrana reorganizirala i konsolidirala. U tom boju poginula su dvojica pripadnika “Crnih mambi” Dražen Horvat i Mladen Šestić.
Fotografije – Udruga “Crne mambe”/Monografija 2. gardijske brigade Hrvatske vojske “Gromovi”
Izvori
Internet
Ivica Šafarić: “Obrana Glinskog džepa”, Crnemambe.hr, pristup ostvaren 18. listopada 2020., https://crnemambe.hr/crne-mambe/stalne-rubrike/hrvatska-kroz-povijest/ucm/2312-obrana-ginskog-dzepa-crne-mambe-hrvatska-kroz-povijest
Televizija
Boj za Novi Farkašić. Hrvatska radiotelevizija. scenarist Tomislav Šulj; redatelj Zdravko Mustać, 2017.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.
Komentari su zatvoreni.