Velečasni, morate se što prije skloniti iz samostana. Četnici ulaze u selo! – okupirano Kamensko

Selo Kamensko smješteno na Kupi, prvo je selo na desnoj obali Kupe nizvodno od Karlovca. U Domovinskom ratu pretrpjelo je teško stradanje, a nepovoljan položaj Kamenskog proizlazio je iz toga što se uz samo selo nalazila vojarna JNA. Kada je 4. listopada 1991. počeo opći napad na Karlovac na meti se našlo i Kamensko.

Već ranije to selo, poznato po prekrasnom pavlinskom samostanu i crkvi Majke Božje Snježne, bilo je meta napada no ne tako silovitih i žestokih kao tog dana. U panici mnogi su stanovnici Kamenskog spas tražili s druge strane Kupe prelazeći u čamcima s najlon vrećicama u kojima su se nalazile najnužnije stvari ili tek ono što im je prvo palo pod ruku dok su napuštali svoje domove. Nakon topničkih udara uslijedili su i pješački napadi, a sudbinu Pavlina ispričala je novinarka Željka Pulez u svojoj knjizi Neispričane priče.

Pavlini su se sklonili u samostanski podrum i osluškivali borbe koje su se vodile oko sela. Samostan i crkva pogođeni su s desetak projektila iz minobacača. Osluškivali su i molili, dok im molitvu nije prekinuo glas jednog od mještana Kamenskog – Velečasni, morate se što prije skloniti iz samostana. Četnici ulaze u selo – rekao im je. Sa svećenicima se u podrum sklonila i jedna obitelj iz sela. Oni su brzo izašli i krenuli prema Kupi. Desetak minuta kasnije i svećenici su napustili samostan. No, na obali Kupe više nije bilo čamaca, pa su bili prisiljeni cijelu noć provesti na obali, dok se tek nekoliko stotina metara iza njih u selu vodila bitka do jutra. U zoru su ušli u samostan. Bio je prazan i netaknut. Pokupili su najosnovnije stvari i automobilom krenuli preko Turnja u grad. Dva sata iza njihovog odlaska više se nije moglo ući ni izaći iz sela. Oni koji su ostali u selu, uglavnom starci, sklonili su se gdje je tko mogao. Malo kuća u selu je imalo podrume i sigurna skloništa.

Idućeg, 6. listopada, počeo je napad na Kamensko iz prava groblja. U selo su ušli rezervisti i išli od kuće do kuće te sabirali ljude. Miro Ožanić dočekao ih je s lovačkom puškom te je štiteći svoju majku Francu otvorio vatru na vojnike JNA. Jednog je ubio, drugog teško ranio, a nakon toga se predao. Miro i njegova majka, kao i ostali mještani odvedeni su u mrtvačnicu kraj groblja. Ondje su ispitivani i maltretirani, a na kraju su Miri Ožaniću odrezali uši te ga odveli i ubili. Mještani Kamesnkog koji su preživjeli ubrzo su prognani sa svojih ognjišta

Autor fotografija – Dinko Neskusil

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.