Prvi put u ratu hrvatski vojnici otvoreno su napali vojarnu JNA – napad na vojarnu JNA u Sinju

U povijesti Domovinskog rata 25. kolovoz 1991. godine ostati će upisan kao datum kada je prvi put organizirano napadnuta jedna od vojarni JNA u Hrvatskoj. Bila je to vojarna Tadija Anušić u Sinju, dok je istovremeno blokirana obližnja vojarna Kula kako bi se spriječilo snage iz nje da krenu u pomoć napadnutim snagama.

Napadom je zapovijedao Branimir Petričević, tada zapovjednik 3. bojne 115. brigade Zbora narodne garde. O njemu u kratkim crtama piše:

Zapovijed za izvršenje zadaća u okviru akcije Dolac osobno sam dobio od Petra Šimca i Ante Turudića. Moja bojna u tom trenutku raspolagala je s 449 gardista; vojničkim naoružanjem bio je naoružan 201 gardist, a jedan dio imao je samo lovačko oružje. U ranim jutarnjim satima 25. 8.1991. temeljem zapovijedi Petra Šimca započinje akcija Dolac. Do 5 sati bili smo spremni za početak napada, čekamo signal Petra Šimca ili Kriznog štaba Općine Sinj kojem je na čelu Ante Turudić. Oko 8 sati Ante Turudić telefonski provjerava je li sve spremno za izvršenje zadaća. Oko 9 sati ispred vojarne Tadija Anušić dolazi Marko Bilobrk i prenosi mi zapovijed Ante Turudića da trebam odgoditi napad jer je Krizni štab otpočeo pregovore s Vlaisavljevićem i Stamenkovićem, zapovjednicima JNA u Sinju. Marko naglašava kako je Petar Šimac zapovjedio da se prvo pregovara, a ako ne uspiju pregovori, tada napasti vojarnu. Oko 10 sati na zahtjev Kriznog štaba započinju pregovori s JNA. Petnaest minuta kasnije Krizni štab zapovijeda da se vojarnama isključi voda, struja, telefonske linije i opskrba.

Branimir Petričević

U Sinju je zavladalo stanje napetosti, a djeca i žene sklonili su se u skloništa. Osluškivale su se vijesti sa pregovora, ali isto tako iz opkoljenog Kijeva i napadnute Vrlike zbog koje je napad i pripreman. Naime upravo je oružje koje se nalazilo u vojarni Tadija Anušić trebalo poslužiti za obranu tog sela smještenog na pola puta između Knina i Sinja.

Pregovori nisu uspjeli pa je napad, prema zapovjedi Petra Šimca, pokrenut u 13 i 30 sati. Već na početku bitke stradao je Luka Erceg iz Otoka kojem je u ruci eksplodirala improvizirana mina. U tijeku borbi pukovnik Ratko Mladić, tada načelnik štaba 9. kninskog korpusa, zaprijetio je da će za svaki napadnuti i osvojeni objekt JNA odmah uništiti po jedan objekt od vitalnog značaja za Republiku Hrvatsku, a da će za svaki napadnuti i zauzeti garnizon biti uništeni vitalni objekti grada. Unatoč pogibiji Ercega i ranjavanju nekolicine vojnika, Zbor narodne garde potisnuo je JNA u čvrste objekte. Tada dolazi do kraćeg prekida borbe radi dopune streljivom, no bitka se nije nastavila jer je u 15 sati proglašeno primirje. Tako je ovaj napad završio neuspjehom zbog kojeg je Petar Šimac smijenjen s dužnosti zapovjednika Kriznog štaba za srednju i sjevernu Dalmaciju.

Treba spomenuti kako je za vrijeme blokade vojarne Kula također došlo do oružanog sukoba u kojem je od snajperske vatre smrtno stradao pripadnik MUP-a Ivan Kamber. Iako je ovaj napad bio neuspješan stanovnicima općine Sinj laknulo je budući da je nakon par dana 332. puk veze smješten u vojarni napustio grad. Pored ostaloga, ovaj neuspjeh rezultirao je i brzopletim povlačenjem hrvatskih snaga iz Vrlike koja je ubrzo okupirana. U spomen na ovaj dan i događaj prilažem videozapis Petra Mlabaše:

Izvori
Literatura
Petričević, Branimir. Dokumenti i prilozi o obrani cetinskog kraja 1990. – 1991. Sinj: Udruga veterana 126. brigade, 2021.
Šimac, Petar. Svjedočanstva o Domovinskom ratu u Dalmaciji 1991. Split: F.K. Omiš, 2001.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Podijeli članak