“Pisali su da je u Vukovar stigla Crna legija” – osnovana 4. bojna 3. “A” brigade Zbora narodne garde

Na današnji dan, 15. lipnja 1991. godine, osnovana je 4. vukovarska bojna 3. “A” brigade Zbora narodne garde.

Nakon što je u proljeće 1991. formiran Zbor narodne garde i četiri „A“ brigade unutar njega, ubrzo je započelo ustrojavanje njihovih bojni. Nakon što je 3. brigada dobila svoje bojne u Osijeku, Vinkovcima i Slavonskom Brodu, uslijedilo je ustrojavanje bojne smještene na širem području bivše Općine Vukovar.

Na inicijativu lokalnog ogranka Hrvatske demokratske zajednice na čelu s Tomislavom Merčepom nova je postrojba osnovana u objektima vukovarskog prehrambeno-industrijskog kombinata (tzv. ekonomija) Opatovac. Za prvog zapovjednika 4. bojne imenovan je Stipan Radaš, a činili su je najspremniji mladići među kojima je bilo i onih koji su pristigli iz susjedne Srbije. Jedan od vojvođanskih Hrvata iz Kukujevaca, Ivan Dujmovć, prisjetio se početaka:

Nas Kukujevčane prihvatili su kao braću. Zanimljivo moj ratni nadimak bio je „Srbin“ jer sam govorio ekavicom. Dok su svi pili kavu, ja sam pio kafu: Na početku nam je zapovjednik bio Stipan Radaš. Krajem šestog mjeseca došla je, ako se ne varam, Bojna Zrinski. Oni su predvođeni Antom Rosom i Miljenkom Filipovićem vodili nama 2-3 tjedna obuku. Od tjelesne pripreme do oružja.

Osim Bojne Zrinski, na Opatovac su uskoro stigli i “Tigrovi”. Iako je kroz postrojbu prošlo oko 1000 kandidata, nakon naporne obuke broj pripadnika sveo se na njih 165. Početkom srpnja 1991. ubijena su dvojica pripadnika Franjo Katić i Damir Ivanković „Damponja“, a usporedno s rastom borbenih djelovanja raste i angažman 4. bojne koja  je sudjelovala u svim borbama i odmah zauzimala borbene položaje. Njezine tri satnije bile su raspoređene na vrlo širokom području.

• 1. satnija je bila smještena na području Sajmišta, između petrovačkog i negoslavačkog puta.

• 2. satnija je bila pridodana širem području Borova naselja, odnosno Trpinjske ceste, uključujući i silos Đergaj.

• 3. satnija je s jednim vodom preuzela obranu sela Svinjarevci, drugi vod je ostao na osiguranju vojarne Opatovac, a treći vod je od odabranih ljudi osposobljen za interventni vod.

Nakon akcije čišćenja Borova naselja išli smo pomagati domaćim stanovnicima po cijeloj općini Vukovar. Ja sam recimo išao u Svinjarevce s grupom gardista. To je jedno selo susjedno od Negoslavaca. U to vrijeme su zrakoplovi JNA raketirali Opatovac. Naime njihova štampa beogradska, Politika, Nin i slični, pisali su kako se na opatovačkoj pustari okupilo ustaša iz inozemstva, iz Kanade, Australije, da je stigla Crna legija. Mi smo to i čitali i smijali se njihovoj propagandi.

Ivan Dujmović, pripadnik 4. bojne 3. „A“ brigade

Nakon što je 27. srpnja 1991. JNA napala Opatovac, pri čemu je ranjeno četvero vojnika, zapovjedništvo bojne, s većinom postrojbi, preselilo se u zgradu gimnazije u središtu Vukovara. Sredinom kolovoza 1991. zapovjedništvo nad Bojnom preuzeo je Ivica Arbanas, dok je za njegovog zapovjednika imenovan Pero Perić.

Sredinom rujna, kada je već trajao opći napad na Vukovar, postrojba je brojala više od 230 pripadnika. Dolaskom dragovoljaca iz svih krajeva Hrvatske potkraj rujna dio njih uključio se u 4. bojnu koja je na koncu tijekom borbi za Vukovar brojala 306 pripadnika. Njih 87 poginulo je i nestalo u bitci za Vukovar i neposredno nakon nje sudjelujući na raznim dijelovima obrane grada. Veći je broj pripadnika ranjen dok je dio prošao pakao zarobljeništva u srbijanskim logorima. Padom Vukovara ova bojna, ponekad nazivana i „Opatovačka“ prestala je postojati.

Zanimljiva je i priča kako je kasnije nastao grb 4. bojne 3. gardijske brigade. Nju je Pero Perić ispričao kroz knjigu Pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade ZNG-a u obrani Vukovara:

Ivan Anđelić – Doktor i ja 1993. godine donosimo odluku o izradi grba naše postrojbe. Ideja je bila da, budući da smo na vezi bili “Lav”, da i na grbu bude lav. Također, budući da je naša postrojba bila na silosu, logičan zaključak bio je: silos, ravnica kao crno-zlatna polja oranica žita, plus hrvatski grb i zastava. Sakupljamo ideje, jedna djevojka iz 1. brigade nam je dala jednu, a ja zadužujem svoju suprugu Vesnu da to nacrta, budući da je ona imala smisla za crtanje. Tako nakon dugotrajnog rada nastaje grb naše postrojbe, što smo potvrdili i u MORH-u.

Naslovna fotografija – Stražarnica na ulazu u bazu 4. bojne kod Opatovca, srpanj 1991.

Izvori
Literatura
Perić, Pero et al. Pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade ZNG-a u obrani Vukovara. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Udruga branitelja 4. bojne vukovarske 3. gardijske brigade, 2017.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.
Monografija 3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2012.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ivana Dujmovića, prikupljeno 17. prosinca 2020.