HOS-ovac koji se furao na Slasha dao je život spašavajući suborca – rođen heroj Spomenko Lukačinec

Prvi je na svijet došao Spomenko, a 15 minuta kasnije i njegov „mlađi brat“ Nenad. Dogodilo se to 1. lipnja 1971. godine u Koprivnici. Blizanci su odrasli u rodnom gradu gdje su se školovali, družili i odrastali. Zajedno su igrali i nogomet, a njihov su talent prepoznali i treneri nogometnog kluba Lokomotiva Koprivnica te su jedno vrijeme braća trenirala i u njemu.

Spomenko je bio veliki obožavatelj i malog nogometa u kojemu se isticao kao izvrstan tehničar. Nastupao je na svim ljetnim i zimskim ligama koje su se odvijale na koprivničkom području. Druga ljubav bio mu je biljar. Najsvjetliji trenutak njegove karijere biljarista bila je pobjeda na varaždinskom turniru održanom 1987. godine. Osim sporta, jako je volio glazbu, osobito heavy metal čega se prisjeća brat Nenad:

Uvijek je furao kožnjake, dugu „čupu“ i rinčice. Izgledao je poput Slasha (op. a. gitarist Guns N’ Rosesa). Ta je ljubav počela Maidenima i albumom „Number of the Beast“. Zajedno smo otišli u JNA s ’89. na ’90. u Skopje gdje smo nabavili ploče Bon Jovija, Alicea Coopera i Judasa Priesta. To smo sakrivali jer to u vojsci nismo smjeli imati.

Nenad Lukačinec, brat

Par dana nakon povratka iz JNA, u prosincu 1990., Spomenko i Nenad priključili su se postrojbama MUP-a Republike Hrvatske koje su tada bile jedina legalna oružana snaga države u nastajanju. Njihove aktivnosti su se svodile na zadaće osiguranja te patroliranja selima gdje su živjeli ljudi srpske nacionalnosti. Kada je počeo rat dragovoljno su se prijavili u postrojbe HOS-a. U selu Herešin prolazili su obuku i spremali se za najteže zadatke koji su uskoro uslijedili.

Od listopada 1991. braća Lukačinec borila su se kao pripadnici HOS-a Koprivnica u zapadnoj Slavoniji na području Novske i Lipika rame uz rame s „Tigrovima“ uklopljeni u zapovjedni sustav 117. koprivničke brigade. Bair, Trokut, Popovac, Livađani i Kričke, sela su u čijim su oslobađanjima sudjelovali u sklopu operacije „Orkan-91“. U toj operaciji 10. prosinca 1991. Nenad i Spomenko krenuli su u oslobađanje sela Subocka:

Već na ulazu u Subocku bili smo pogođeni u kamion kojim smo dolazili. Kamion je izletio, imali smo jednog ranjenog, poskakali smo van i zauzeli položaje. Brat i ja prvi put smo vidjeli tamo mrtvog čovjeka, neprijateljskog vojnika. Sklonili smo ga s ceste i nastavili napredovati. Potjerali smo neprijatelja iz sela i zauzeli položaje te se pripremali za daljnje napredovanje prema selu Donji Čaglić u kojeg se neprijatelj povukao. Ja sam zadužen za čuvanje našeg naoružanja kojeg smo smjestili kraj seoske mljekare. Svakih sat vremena smo se trebali mijenjati. Nije prošlo ni sat vremena, a Spomenko me došao zamijeniti na toj straži i rekao mi da se odem odmoriti i najesti.

Nenad Lukačinec, brat

Ubrzo nakon toga počeo je žestok topnički napad na Subocku i protunapad pobunjenih Srba i JNA. U njemu je Spomenko Lukačinec, heroj HOS-a i Domovinskog rata položio svoj život za domovinu.

On tu nije trebao biti nego sam trebao biti ja! Tek kasnije saznao sam da nije poginuo na mjestu gdje sam ga ostavio i za koje sam mu rekao da je siguran zaklon. Išao je spasiti Kinu, zapovjednika izvidničko-diverzantskog voda i tom prilikom bio je smrtno pogođen. Dao je život za drugi život.

Nenad Lukačinec, brat

Miroslav Blažek – Kina, legendarni zapovjednik diverzantskog voda u sastavu 117. brigade bio je lakše ranjen kada mu je u pomoć pritrčao Spomenko i prenio ga do saniteta. I dan danas Kina se teško miri sa Spomenkovom pogibijom, a svega se prisjetio u podcastu Gdje si bio ’91?