Vukovarski dječačić nije stigao proslaviti niti prvi rođendan – rođen Ivan Kljajić

Na današnji dan, 29. travnja 1991. godine u vukovarskoj bolnici rođen je Ivan Kljajić kao zdrava beba s punih 57 centimetara i 4750 grama. Nažalost njegov se grad ubrzo našao na meti velikosrpske agresije. Ona je i ugasila život malenog Ivana prije nego što je napravio prvi korak i prije nego je uopće izrekao prvu riječ.

Obitelj malenog Ivana živjela je u naselju Koreja kraj Sajmišta uz samu vojarnu JNA. Kada je počela bitka otac Pavo uključio se u obranu grada, a majka Dragica i sestra Ivana s malenim su se Ivanom sklonili kod prijatelja na Mitnici. Za mladu majku život nije bio nimalo lak, snalazili su se po pitanju hrane i higijene kako su znali, a susjeda iz kuće preko puta, u rijetkim trenucima zatišja, donosila je kozje mlijeko za malenog Ivana. Granatiranja su bila sve žešća, a ono kobno dogodilo se 18. listopada 1991. godine.

Pavo je uspio saznati gdje se nalazimo, pa nas je, kad god je mogao, posjećivao. Tako je bilo i toga kobnog 18. listopada 1991., na spomendan Svetoga Luke. Pavo je upravo došao s položaja, uzeo je našega Ivana na ruke i sjeo na ležaj. A onda je pala granata i za mene je svijet stao. Na mjestu je poginula žena koja mi je bila kao majka, gospođa Rozalija Zalubil. Pavo je ranjen u ruku i ispod pazuha. Geler granate, našega je Ivana pogodio u stražnji dio glave. I danas mi se teško prisjetiti tih trenutaka, sve je bilo kao ružan san. Branitelji koji su se nalazili u neposrednoj blizini, Matija Mandić, Ivan Ivanika, Hrvoje Džalto i njegov sin, te drugi kojih se ne mogu sjetiti sada, sjurili su se kako bi nam pomogli i izvukli nas iz ruševina.

Dragica Kljajić

Došli smo u susjedstvo po vode, a kako je tu i moja obiteljska kuća, došao sam obići roditelje i da vidim kako su. Bili smo u podrumu kada je počelo granatiranje. U jednom trenutku čuo sam vrisak i zapomaganje. Istrčao sam sa ocem da vidimo o čemu se radi i tada vidio Dragicu koja u rukama izlazi iz susjedne kuće i u rukama drži maleno dijete. Vikala je i zapomagala: “Dijete dijete…”

Krešimir Džalto

Kći Ivana na sreću nije bila ranjena, a ja sam sina uzela u naručje. Pokušavali su mi ga uzeti, reći kako je mrtav, ali sam sigurna da sam, dok sam ga nosila, osjetila kako diše. Za mene je u tome trenutku prestao rat. Granate su i dalje padala, ali meni je bilo svejedno hoću li poginuti. Zamotala sam sina u zavjesu i nosala ga, plakala da ih nose u bolnicu, kako bi ih spasili. Odvezli su ih, a ja ih više nikada nisam vidjela. Tek kasnije, shvatila sam da sam i sama gelerom ranjena u nogu. Sama sam ga iščupala, bol koju sam pri tome osjećala, naspram boli u srcu, bila je zanemariva. Ipak, nadala sam se, dok istu večer, na vijestima na radiju, nisu pročitali imena poginulih među kojima je bio i moj šestomjesečni sin.

Dragica Kljajić

Pavu i Ivana odvezli su u vukovarsku bolnicu. U ratnom dnevniku te ustanove stoji – S Mitnice je u bolnicu, umotana u zavjesu, donesena mrtva šestomjesečna beba, ubijena granatom ispaljenom s položaja JNA.

Pavo Kljajić u bolnici je ostao dok mu nisu sanirali ozljede, a zbog nedostatka mjesta, a potrebe za daljnjom brigom i previjanjem prebačen je u sklonište ranjenika u Borovo Commercu. Odande mu se nakon pada Vukovara gubi svaki trag, a njegovo tijelo ekshumirano je na farmi Lovas kraj Borova Sela 2004. godine. Maleni Ivan ekshumiran je iz masovne grobnice na vukovarskom Novom groblju nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Identificiran je po odjeći koju nose bebe, tzv. gegama. Pavo i Ivan danas počivaju u obiteljskoj grobnici na gradskom groblju u Solinu.

Naslovna fotografija – Ani Galović

Izvori
Literatura
Belobrajdić Tanja, Nisu zaboravljeni: Grad heroja. Zagreb: Despot infinitus, 2020.
Galović, Ani. Mama ne vidim nebo. Bizovac: Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, 2020.
Nazor, Ante ur. Grad je bio meta: bolnica, Dom umirovljenika: agresija Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih snaga na Republiku Hrvatsku i srpska okupacija Vukovara 1991. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2008.

Internet
Branimir Bradarić: “Ivan mi je umro na rukama, imao je samo šest mjeseci”, Večernji.hr, pristup ostvaren 10. listopada 2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/ivan-mi-je-umro-na-rukama-imao-je-samo-sest-mjeseci-346050