“Bilo je teško da teže nije moglo biti, ali je bilo časno da časnije nije moglo biti” – osnovana 4. gardijska brigada “Pauci”

Na današnji dan, 28. travnja 1991. godine, u Splitu je osnovana je 4. A brigada Zbora narodne garde.

Za zapovjednika brigade imenovan je Ivo Jelić, a jezgra budućih „Pauka“ bili su mladi redarstvenici, njih oko 130, koji su izašli iz Središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu. Prva baza im je bila hotel Split, a nekoliko dana kasnije sele u Resnik gdje ustrojavaju kamp za obuku. Osim ondje, obuka se vršila u Trilju i Imotskom. Odmah je bilo jasno da ljudstvo neće biti problem jer se brigade priključilo mnogo dragovoljaca, uglavnom s područja južne Hrvatske i zapadne Hercegovine.

Iako je u planu bio osnutak pet pješačkih bojni (u Splitu, Dubrovniku, Imotskom, Šibeniku i Zadru ) na koncu su osnovane četiri bojne (u Splitu, Sinju, Imotskom i Drnišu). Ostale postrojbe Brigade bile su: Vod veze, Izvidnički vod, Inženjerijski vod, Diverzantski vod, Vod protuzračne obrane, Vod nuklearno-biološko-kemijska obrana, Logistički vod i Zrakoplovni vod. Te su postrojbe ustrojene tijekom lipnja i srpnja 1991. godine.

Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom “In hoc signo vinces” – „U ovo, znaku ćeš pobijediti“, a prvi borbeni zadatak brigade bila je obrana Kruševa u srpnju 1991. godine. Nakon osvajanja vojarni JNA, osobito one u Pločama, povećana je borbena moć brigade koja se popunjava ljudstvom te sudjeluje u obrani svih kriznih žarišta na području Dalmacije. Obrambene, ali i oslobodilačke akcije 4. brigada izvršavala je od Zadra do Dubrovnika.

Upravo na dubrovačkom području 1992. godine brigada je bila nositeljica oslobodilačkih akcija i operacija, zajedno s 1. gardijskom brigadom. Početkom lipnja 1992. zapovijedanje brigadom preuzeo je Mirko Šundov.

Kao doskorašnji zapovjednik 4. brigade moram izraziti zahvalnost hrvatskom narodu i njenom vrhovništvu što je meni i grupi mojih prijatelja pružila mogućnost da osnujemo i vodimo ovu brigadu koja će, čvrsto sam uvjeren, ući u povijest kroz doprinos u borbi za slobodu i neovisnu državu Hrvatsku. Izražavam duboku zahvalnost svim suborcima iz 4. brigade na spremnosti da se žrtvuju, na izuzetnoj hrabrosti iskazanoj nebrojeno puta u neposrednoj borbi s neprijateljem i na kraju na izuzetnim rezultatima koje je brigada postigla. Mislim da će dijeliti sa mnom isto mišljenje svi pripadnici brigade – da jeste bilo teško da teže nije moglo biti, ali da je bilo časno da časnije nije moglo biti.

General Ivo Jelić, za HTV u ljeto 1992.

Poslije uspješno obavljenih zadataka na Južnom bojištu brigada je preustrojena te je uspješno sudjelovala u operaciji „Maslenica“. U njoj se potvrdila kao jedna od najboljih postrojbi Hrvatske vojske uspješno izvršivši povjerenu zadaću nositeljice operacije. Nakon „Maslenice“ brigada sudjeluje i u operacijama „Zima-94“, „Skok-1“ i „Skok-2“, “Ljeto-95“.

Te operacije bile su uvertira u operaciju “Oluja” u kojoj je 4. gardijska brigada uspješno oslobodila Knin. Ipak taj podvig nije označio kraj njezina ratnog puta. Uslijedile su operacije „Južni potez“ i „Maestral” u kojoj je poginuo jedan od njezinih legendarnih zapovjednika Andrija Matijaš Pauk po kome je brigada kasnije dobila ime „Pauci“.

Hrvatska vojska u svom sastavu ima sedam gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada.

Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske

Tijekom borbi za slobodu Hrvatske poginula su 194 pripadnika 4. gardijske brigade, petorica gardista su nestala, a 1600 njezinih pripadnika je ranjeno. Preustrojem Hrvatske vojske 4. gardijska brigada je postala dijelom nove Gardijske motorizirane brigade, a njezine simbole danas nosi 3. mehanizirana bojna “Pauci”.