Stradao je u prvoj akciji vozeći transporter u napadu na Karadžićevo – rođen heroj Tomislav Sušak

U Slavonskom Brodu 3. ožujka 1958. godine na svijet je došao jedan od, pokazati će se mnogo godina kasnije, tihih heroja Domovinskog rata i 3. bojne 3. gardijske brigade – Tomislav Sušak.

Tomislav je odrastao u Bosanskom Brodu gdje je živio kao sin jedinac s roditeljima Katarinom i Ivanom. Isto tako dobar dio djetinjstva i mladosti proveo je u Slavonskom Brodu gdje je išao u školu i gdje su mu živjeli baka i dida. Pohađao je srednju industrijsku školu, a kao maturant se upoznao sa Suzanom, budućom suprugom. Ljubav na prvi pogled tri godine kasnije prerasla je u brak u kojem su uskoro dobili sinove Igora i Ivana. Idiličan i miran život živjeli su kao podstanari u jednoj kući u istočnom dijelu Slavonskog Broda.

Imali smo dvorište i imali smo psa. Zvao se Sokol. Vučjak, krasan pas. Zaista prekrasno vrijeme, bezbrižno vrijeme. Oboje smo radili, ja u računovodstvu tvornice vapna, a Tomislav u Đuri Đakoviću. Pamtim obiteljske šetnje brodskim Korzom. A onda je došla jesen 1991. Moj Tomislav 1. listopada samo je svratio kod mene na posao i rekao da je potpisao ugovor s vojskom. Nisam znala da o tome razmišlja niti smo ikada o tome pričali. Tog ili idućeg dana otišao je u vojarnu.

Suzana Sušak, supruga

Tomislav je pristupio 3. gardijskoj brigadi u koju je raspoređen u 2. satniju 3. bojne. Kao školovani vozač koji je imao položenu C kategoriju Tomislav Sušak poslan je na tečaj za vozača oklopnog transportera. Iako je tečaj trebao trajati dva tjedna, zbog pokazanih vještina Tomislav je već 3. listopada upućen sa suborcima na vinkovačko bojište. Istog dana krenuli su u napad na selo Karadžićevo. Napad je doživio fijasko. Tomislav je vozeći transporter, zajedno sa suborcima, ovladao prednjim krajem neprijateljske obrane no ušavši u selo pogođen je iz protuoklopnog oružja. Transporter je zapaljen zajedno s Tomislavom, a veći broj njegovih suboraca je teško ranjen.

Pričali su mi kasnije da su Tomislav i suborci trebali imati potporu s dvije strane no, no potpora je kasnila, tako da su sami ušli u selo. Kada  su shvatili situaciju, pokušali su se vratiti, no u tom trenutku na transporter je bila ispaljena zolja zbog čega se zapalio. Tomislav je bio pogođen i izgorio, ostali suborci su bili ranjeni, no uspjeli su se izvući.

Suzana Sušak, supruga

Suzana je tako ostala samohrana majka sedmogodišnjeg Igora i četverogodišnjeg Ivana. Nakon mirne reintegracije započela je intenzivnu potragu za Tomislavovim posmrtnim ostacima.

Zajedno s predstavnicima Hrvatske vojske moja svekrva i ja išle smo u Karadžićevo tražiti posmrtne ostatke. Bio je to težak dan… Gledali smo po groblju, po cesti, po jednom izgorenom transporteru, ispitivali mještane koji nam nisu htjeli ništa reći. Osam godina nakon njegove pogibije mene i svekrvu zvali su u Zagreb na Zavod za sudsku medicinu. Kako su posmrtni ostaci bili izgoreni nismo ga mogli po ničemu identificirati, pa niti prema DNK, no Ivan Grujić dao je svoju riječ da se radi o Tomislavu. Mi smo prihvatili da je to tako. Tako smo napokon dobili priliku da se oprostimo od njega.

Suzana Sušak, supruga

Izvori
Literatura
Monografija 3. gardijska brigada Hrvatske vojske Kune. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, 2012.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Suzane Sušak, prikupljeno 21. veljače 2023.