Nakon što je 21. veljače 1991. godine Hrvatski Sabor donio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske na reakciju pobunjenih Srba nije trebalo dugo čekati. U Pakracu je 22. ožujka sazvana izvanredna sjednica Skupštine općine Pakrac, jedine općine u zapadnoj Slavoniji u kojoj su Srbi činili relativnu većinu.
Od 75 odbornika Skupštine nazočna su bila njih 52. Od 23 odsutna čak 15 bili su Hrvati. Osim odbornika sjednici su prisustvovali i gosti među kojima je bio i predsjednik lokalnog ogranka Srpske demokratske stranke Veljko Džakula. Iako nije bio odbornik u Skupštini općine aktivno je sudjelovao na sjednici. Čak je izjavio da će se srpski narod izdvojiti iz Hrvatske ukoliko dođe do razdruživanja s Jugoslavijom i da će se pripojiti SAO Krajini i da nema nikakvog govora o bilo kakvoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koju pokušava nametnuti hrvatsko vrhovništvo. Osim toga u raspravi koja je trajala pet sati moglo se čuti kako hrvatska Vlada ne priznaje druge religije osim katoličanstva te da izvršava ono što joj naredi Vatikan.
Među brojnim zahtjevima isticali su taj da se broj policajaca na području općine svede na broj od prije dolaska HDZ-a na vlast te da se razoružaju civili koji su nelegalno naoružani po jednonacionalnoj liniji. Pored toga zbog nezadovoljstva programom HTV-a izrazili su želju da stanovništvo općine prestane plaćati pretplatu.
Uglavnom oni su ustvrdili da je srpski narod u općini Pakrac ugrožen i da zbog toga traže pripojenje općine Pakrac SAO Krajini. Druga stvar koju su zatražili bilo je pripajanje odnosno da policijska postaja u Pakracu bude stavljena pod nadležnost SUP-a SAO Krajine, dakle policije pobunjenih Srba koja je osnovana u siječnju 1991. godine.
Svemu tome pokušala se oduprijeti nekolicina odbornika predvođena predsjednikom Skupštine Milanom Božićem, po nacionalnosti Hrvatom, no bezuspješno. Obje stavke odbornici su izglasali te odbacili rezolucije hrvatskog Sabora.
Bilo je jasno da su rezolucije Sabora bile samo povod za nešto što se spremalo dulje vremena. Naime ranije te godine u susjednim općinama proveden je nelegalan referendum o pripajanju pakračkoj općini. Naselja većinski naseljena srpskim stanovništvom, u općinama Slavonska Požega, Novska i Nova Gradiška na tim referendumima odlučila su se za priključenje općini Pakrac. Dakako lokalne općinske vlasti nisu imale ingerencije za promjenu teritorijalno-administrativnog ustroja i granica općina pa ti pokušaji prekrajanja granica općina nisu uspjeli.
Nakon odluke o pripajanju Pakraca Kninu počinju rasti napetosti u samom gradu koje su kulminirale 1. ožujka 1991. kada su razoružani policajci hrvatske nacionalnosti od strane svojih kolega Srba. Zagreb nije mogao dopustiti da se u zapadnoj Slavoniji dogodi novi Knin i već idućeg dana specijalne snage hrvatske policije ušle su u grad i vratile ga pod ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Ne bez krvi, ali srećom bez žrtava. Bio je to događaj koji je dao naslutiti da će se Hrvatska teškom mukom izboriti za slobodu i samostalnost.
Izvori
Literatura
Erjavec, Antun. Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine : prvi pucnji u Hrvatsku. Pakrac: Poglavarstvo grada Pakraca, 2001.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.