“Na samom ulazu u grad Pakrac upali su u četničku zasjedu” – ubijeni Robert Ivanović i Petar Sić

Da neprijatelj na pakračkom bojištu ne miruje i da je „Bljesak“ nužnost neprijatelj je Hrvatima pokazao čestim incidentima na tom području. Poseban sigurnosni problem predstavljalo je djelovanje naoružanih srpskih skupina koje su se konstantno ubacivale na teritorij pod hrvatskom kontrolom. Tako su u zasjedi na cesti Pakrac – Lipik 17. veljače 1993. godine ubijeni hrvatski branitelji Robert Ivanović i Petar Sić.

Robert Ivanović, 20-godišnjak, već je tada bio legenda obrane Lipika. Taj mladić, koji je u Lipiku odrastao i živio, odmah nakon završetka srednje elektrotehničke škole u Daruvaru našao se u ratnom vihoru. S 18 godina uzeo je pušku u ruke i branio svoj grad kao pripadnik policije. Suborci su ga znali pod nadimkom Švabo. U početku je bio zapovjednik punkta u kući Gojka Vukasovića u Teslinoj ulici, a nakon što je on uništen boravio je na punktu Zmija-12 pod zapovjedništvom Berislava Bee Barčana.

Zajedno sa suborcem Željkom Srđenovićem bio je idejni začetnik izgradnje improviziranog oklopnog vozila. Pronašli su jedan jači traktor te na njega navarili zaštitni lim i postavili protuavionski mitraljez. Nažalost ubijen je mučki hicima u leđa, baš kao i njegov kolega i suborac Petar Sić, pripadnik 76. samostalnog bataljuna Pakrac. Njihove se pogibije u knjizi Moja sjećanja prisjetio Nikola Ivkanec:

Pravoga mira na liniji razgraničenja zapravo – nikada nije bilo. Ako se ponekad i činilo da je trenutačno mimo, bio je to samo privid koji se plaćao krvlju. Tako je bilo i 18. veljače 1993. godine. Dva su prijatelja radila cijeloga dana sve do noći, kada su se vraćali kući. Na samom ulazu u grad Pakrac upali su u četničku zasjedu. Teroristi su ih sačekali nedaleko bolnice. Sasjekli su ih iz automatskog streljačkog naoružanja i pobjegli preko linije razgraničenja na okupirano područje. Apsurd je što su teroristi postavili zasjedu nedaleko bolnice u kojoj je bila smještena manja jedinica Kanađana iz UNPROFOR-a. Bilo je očito da su UNPROFOR iskoristili kao štit.

Nikola Ivkanec, zapovjednik Policijske postaje Pakrac

Za taj zločin Vrhovni sud Republike Hrvatske 1997. godine proglasio je krivim Dušana Lukića i Mišu Radića, dvojicu terorista iz Japage. Sud je utvrdio da su njih dvojica, tada stari 18 i 22 godine, kao pripadnici paravojnih formacija prešli s privremeno okupiranog teritorija u dubinu teritorija Republike Hrvatske i kada su došli u Školsku ulicu, između petlje i medicinskog centra Pakrac, postavili su zasjedu uz cestu. Iz automatskog oružja otvorili su ubrzo vatru na traktor “Zetor” koji je naišao iz pravca Filipovca, a na kojem su se nalazili Robert Ivanović i Petar Sić.

Tom prilikom Robert Ivanović zadobio je strijelne rane desnog lakta i lijeve nadlaktice i višestruke strijelne rane leđa i grudnog koša, sa prostrjelom srca, a Petar Sič zadobio je strijelnu ranu lijeve strane vrata sa višestrukim prijelomima zatiljnih kostiju i vratnog kralješka te jako nagnječenje mozga. Obojica su na mjestu bila mrtva. Dušan Lukić i Mišo Radić osuđeni su na 15 godina zatvora, no u odsustvu tako da kaznu nisu odslužili.

Naslovna fotografija – Robert Ivanović (drugi s desna) sa suborcima

Izvori
Literatura
Ivkanec, Nikola. Moja sjećanja. Čazma, Daruvar, Pakrac: Grad Čazma, Grad Daruvar, Grad Pakrac, 2006.
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995. Grad Pakrac i Grad Lipik, 2009.
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Kako se branio Lipik. Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, 2019.
Miškulin, Ivica. Imas puska, imas pistol? – o mirovnim operacijama Ujedninjenih naroda u zapadnoj Slavoniji. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.

Internet
Lijepa Naša Domovina Hrvatska: “Pakrac – PZ 0018”, pristup ostvaren 15. veljače 2022., https://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/index.php/dokumenti/sudski-dokumenti-srpski-zlocini-u-hrvatskoj/3631-pakrac-pz-0018