“Nisam se borio za privilegije, nego zato što je to bila moja dužnost” – rođen heroj Marko Babić

Na današnji dan, 16. veljače 1965. godine u Vukovaru je rođen jedan od najvećih heroja Domovinskog rata – Marko Babić.

Bio je najmlađi od troje djece Ive i Stipana koji su 1958. doselili u Vukovar iz sela Potravlje kraj Peručkog jezera nedaleko Sinja. Po završetku osnovne i srednje škole, Marko Babić nekoliko godina proveo je na privremenom radu u Švicarskoj. U travnju 1991. godine vratio se u Vukovar i ubrzo priključio braniteljima Borova naselja na Trpinjskoj cesti. Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade, Blage Zadre i jedan od njegovih najbližih suboraca.

Markova ideja je bila da se tenk pusti da uđe 50 do 100 metara u dubinu naših položaja, kao u mišolovci, a mi smo bili s lijeve i desne strane u dvorištima kuća.  Prvi je uništio neprijateljski tenk, za njega se govorilo da gađa tenkove kao da su obične limenke. S tim se, međutim, nikad osobno nije hvalio, ni busao u prsa.

prisjećaju se Babića koji je uništio 14 tenkova na Trpinjskoj cesti, njegovi suborci. Kada se vidjelo da se bliži pad grada Babić je izašao u proboju iz neprijateljskog obruča. Njegovi roditelji, zajedno s petnaestak sugrađana, odvedeni su još u rujnu i ubijeni u selu Bobota nadomak Vukovaru te se za njihovim posmrtnim ostacima još uvijek traga.

Babić je poslije okupacije Vukovara u redovima, 204. odnosno 5. gardijske brigade bio aktivan na nizu ratišta, sve do konačnog oslobođenja Hrvatske. Hrvatsku vojsku je napustio 1997. godine s činom pukovnika jer nije htio otići u prijevremenu mirovinu o čemu je jednom prilikom kazao:

Nudili su mi tada predsjedničku mirovinu. Ta predsjednička mirovina se dodjeljuje ljudima od osobitih zasluga za Republiku Hrvatsku. Tada sam imao 32 godine i nisam osjećao da trebam ići u mirovinu. Po meni u mirovinu idu ili stari ili bolesni ljudi, a ja nisam niti star niti bolestan. Ja u rat nisam išao zbog mirovine, niti sam se borio za neke privilegije. Ja sam išao zato što mi je to dužnost i obaveza.

Bio je vrlo aktivan među braniteljskom populacijom te je bio glavni je inicijator snimanja serijala “Heroji Vukovara”. Zajedno s redateljem Eduardom Galićem i producentom Dominikom Galićem producirao je serijal, no nije dočekao početak emitiranja serijala. Pozlilo mu je na sprovodu jednog od suboraca i 5. srpnja 2007. godine preminuo je u Kliničkoj bolnici Rebro.

Pokopan je na Memorijalnom groblju hrvatskih branitelja u Vukovaru uz zapovjednika i prijatelja Blagu Zadru. Srednja strukovna škola u Vukovaru danas nosi njegovo ime kao i Središte za obuku dočasnika i časnika Hrvatske vojske u Udbini koje nosi naziv „Središte za razvoj vođa – Marko Babić“.

Naslovna fotografija – Ivo Mrđen, Marko Babić, Andrija Marić i pas Lord

Izvori fotografija – Ivan Leutar i Facebook grupa Heroji Vukovara

Izvori
Televizija
Marko Babić – Brisani prostor. Hrvatska radiotelevizija. autor Jozo Kapović, urednik Goran Milić

Internet
Branimir Bradarić: “Heroj Vukovara koji nije htio mirovinu: Kada sam vidio koliko ih je, doživio sam šok. Sve je bilo puno tenkova”, Večernji.hr, pristup ostvaren 10. veljače 2020., https://www.vecernji.hr/vijesti/heroj-vukovara-marko-babic-nije-htio-uzeti-braniteljsku-mirovinu-nisam-se-borio-za-povlastice-1330435