“Čovjek je dao život za mrtvog Blagu Zadru” – rođen heroj Zvonko Mlinarić

Na današnji dan, 12. veljače 1965. godine rođen je heroj Vukovara i Domovinskog rata Zvonko Mlinarić Špeki.

Njegova obitelj doselila se, nakon II. svjetskog rata u Vukovar odnosno u Borovo iz Velikog Skočaja na granici Like i Bosne. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu Zvonko je završio u rodnom Vukovaru. U članku o Zvonku Mlinariću objavljenom kao dio feljtona „Nisu zaboravljeni“ Tanja Belobrajdić piše:

Nakon što je završio srednju kolu za elektrotehničara, odslužio je vojni rok u tadašnjoj JNA, u Zadru, a potom tamo neko vrijeme i ostao raditi kao konobar, prvo u restoranu Riva kod rođaka s majčine strane, a potom u kafiću na Poluotoku. Krajem 1989. godine vraća se u Borovo naselje gdje nastavlja s konobarenjem, ali se bavi i tada popularnim puštanjem glazbe u kafićima koja je bila njegov veliki hobi te povremeno radi i u struci. Prijatelji iz prijeratnoga vremena opisat će ga kao hiperaktivnog, uvijek nasmiješenog i dobre volje, zabavnog i nemirnoga duha.

Kada je došlo do rata, među prvima se stavio na raspolaganje zapovjedniku obrane Borova naselja Blagi Zadri. Odlazio je u ispomoć na različite položaje obrane Vukovara – od Lušca do Sajmišta, a suborci ga se sjećaju kao srčanog, ponekad i ludo hrabrog. Špenac ili Špeki kako su ga zvali suborci iz Turbo voda poginuo je 16. listopada 1991. godine, petnaestak minuta nakon pogibije legende Domovinskog rata Blage Zadre. Stradao je upravo tako što je pokušao izvući tijelo svojeg zapovjednika.

Kad smo Jadranskom stigli do Kupske, ugledali smo Blagu kako leži pogođen na cesti. Najprije smo mislili da se pravi mrtav, da se možda pretvara dok se pucnjava ne stiša, međutim, kad smo uspjeli prići bliže vidjeli smo da ne daje znakove života.

Stipo Mlinarić, suborac

Zvonko Mlinarić pretrčao je na drugu stranu ceste pokušavši neutralizirati mitraljez koji je bio koban za Blagu Zadru no u toj srčanoj želji i sam stradava samo nekoliko metara od Blage Zadre.

Plan je bio da izvučemo Blagu pod svaku cijenu, i pod cijenu vlastitih života. Moj prijatelj Zvonko Mlinarić, zvali smo ga Špeki, to je i pokušao, pa je počeo pretrčavati do jednog betonskog svinjca kako bi ga gađao. Međutim, taj isti mitraljez ga je pogodio… Dotrčao je do zidića i samo je pao, a mi smo ga nekako uspjeli odvući. Doduše, uspjeli smo eliminirati taj mitraljez, ali Špeki je poginuo. Čovjek je dao život za mrtvog Blagu Zadru.

Stipo Mlinarić, suborac

Pogibija Blage Zadre i Zvonka Mlinarića bila je strašan šok za njihove suborce koji su, nakon što su vratili izgubljene položaje, izložili njihova tijela. Cijele noći u smjenama branitelji su im dolazili odati počast u tišini i molitvi. Pokopani su na starom njemačkom groblju kod bolnice, a nakon pada Vukovara prebačeni su u masovnu grobnicu na braniteljskom groblju odakle su ekshumirani nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i danas počivaju na Memorijalnom groblju u Vukovaru.

Izvori
Literatura
Belobrajdić Tanja, Nisu zaboravljeni: Grad heroja. Zagreb: Despot infinitus, 2020.
Runtić Davor, Junaci Domovinskog rata (knjiga 11). Vinkovci – Šibenik: Neobična naklada, 2006.

Internet
Snježana Vučković: “‘ŠPEKI’ JE DAO ŽIVOT ZA MRTVOG BLAGU ZADRU: ‘Pokušao ga je osvetiti i poginuo. Da može, Blago bi vijence sa svog groba stavio na njegov’”, Dnevno.hr, pristup ostvaren 3. veljače 2020., https://www.dnevno.hr/domovina/speki-je-dao-zivot-za-mrtvog-blagu-zadru-pokusao-ga-je-osvetiti-i-poginuo-da-moze-blago-bi-vijence-sa-svog-groba-stavio-na-njegov-1379186/
Renata Rašović: “Poginuo je izvlačeći tijelo Blage Zadre”, Večernji.hr, pristup ostvaren 3. veljače 2020., www.vecernji.hr/premium/poginuo-je-izvlaceci-tijelo-blage-zadre-903489