Više od godinu dana “Tigrovi” su branili Velebit – dolazak 1. gardijske brigade na velebitsko ratište

Nakon završetka napadnih djelovanja u operaciji „Maslenica“ bilo je potrebno obraniti oslobođene krajeve. Snage Taktičke grupe-112, Specijalne policije i 9. gardijske brigade koje su ostvarile uspjehe u napadajnom dijelu operacije trebale su pomoć kako bi u protunapadima srpskih snaga zadržale oslobođena područja na Velebitu.

Stoga na današnji dan. 2. veljače 1993. godine, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general Janko Bobetko, izdao zapovijed o ustrojavanju Mješovite (kombinirane) bojne, a trebale su je činiti: Ojačana satnija 1. gardijske brigade te jedna do dvije satnije iz 133. brigade HV-a. Za zapovjednika ove postrojbe postavljen je pukovnik Damir Tomljanović “Gavran”, zapovjednik 2. bojne „Tigrova“. Preustroj brigade bio je još uvijek u tijeku te je to bila jedina operativna bojna “Tigrova” koju se moglo uputiti na takvo borbeno djelovanje.

Pukovnik Tomljanović je iz svoje 2. bojne izdvojio i ustrojio Ojačanu satniju kojoj je pridodan vod Inženjerijske satnije, desetina iz Izvidničke satnije, liječnik i dva medicinska tehničara iz Saniteta brigade, te je formiran i Stožer bojne. Kasnije su im se priključili i dijelovi Oklopne bojne, topništva, PZO-a, veze i logistike.

General Bobetko već je dan ranije, 1. veljače, u dopodnevnim satima došao u zapovjedništvo 1. gardijske brigade u Karlovcu i izdao usmenu zapovijed da se oformi ojačana pješačka satnija ili jedna taktička skupina jačine pješačke satnije, koju bi trebalo ojačati sa sredstvima za zimsko ratovanje na brdovitom, planinskom prostoru i da odmah krene na Maslenicu.

Tu noć smo odmah pristupili pripremama te bojne i pridruženih snaga, jer smo ojačali tu bojnu, kojoj je falila jedna satnija, kasnije dovedena iz Dubrovnika. Ljudi su u toj pripremi proveli cijelu noć. Pripreme su bile žurne, zbog zapovijedi da se odmah krene. Mi smo tek rano ujutro uspjeli krenuti. Prema Maslenici smo krenuli sa svojim vozilima. Ljude smo prevozili autobusima, a tehniku, opremu i sve ostalo smo ubacili u kamione.

Eduard Butijer, načelnik operativno-nastavnih poslova u 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi”

Tako su već 2. veljače “Tigrovi” krenuli smjerom Zagreb – Karlovac – Otočac – Gospić – Karlobag – Rovanjska. Ondje je počelo ustrojavanje Kombinirane bojne, ali se njezin sastav razlikovao od onoga iz zapovijedi generala Bobetka. Njezinu su okosnicu u početku činile ojačane satnije 1. i 9. gardijske brigade, a činile su je još jedna do dvije satnije iz 133. brigade i ojačani vod Planinske satnije „Velebit“. Naknadno, 15. veljače u sastav bojne ušla je 1. satnija bojne „Tigrova”, a potom je umjesto satnije 9. gardijske brigade koja je 17. ožujka vraćena u Gospić, priključena i 1. „Velebitska satnija“ 1. bojne 7. domobranske pukovnije.

Zadarsko ratište bilo je podijeljeno na pet sektora, a mješovita bojna upućena je u 1. sektor kojim je zapovijedao Mirko Norac, a od ožujka 1993. Damir Tomljanović. Osnutkom Mješovite bojne sektor je preustrojen te je izvršena smjena snaga na borbenim položajima gdje su svježe snage zamijenile postrojbe Specijalne policije. Zapovjedno mjesto bojne bilo je smješteno u Selinama, a zona odgovornosti 1. sektora započinjala je od Novigradskog ždrila, uključujući Novigradsko more, a završavala na Velebitu. „Tigrovi“ su ondje ostali sve do lipnja 1994. godine kada je njihove položaje preuzela 84. gardijska bojna Hrvatske vojske „Termiti“.

Naslovna fotografija – pripadnici 1. gardijske brigade ispod Tulovih greda

Izvori
Literatura
Šulj, Tomislav, Vladimir Brnardić. Operacija „Maslenica“ – sjećanja sudionika. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2014.
Monografija 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Zagreb: Znanje, 2015.