Najbolji sinovi “Alfi” stradali su samo 12 kilometara od Zagreba – pogibija Krunoslava Fuša i Branka Bošnjaka

Na današnji dan, 29. siječnja 1995. godine prilikom povratka s borbene akcije “Krug – Dubrovnik” poginuli su pripadnici Specijalne jedinice policije “Alfa” PU zagrebačke – Krunoslav Fuš i Branko Bošnjak.

Krunoslav Fuš rođen je 11. veljače 1973. u Zagrebu, a u MUP-u Republike Hrvatske bio je od srpnja 1991. godine. Kao osamnaestogodišnjak pristupio je 1. studenog 1991. godine SJP “Alfa”. Kruno je bio sportski tip, bavio se nogometom i borilačkim vještinama stoga ne čudi da je nakon osnovne upisao srednju policijsku školu koji je završio pred krvavo ljeto ’91. Kao otvoren, veseo mladić koji se bio dosljedan u ostvarenju svojih ciljeva nije puno dvojio kada je napadnuta njegova domovina. S „Alfama“ je prošao od 1991. do 1995. niz terena – od Slavonije do Dalmacije. Iza sebe ostavio je suprugu Sandru i kćerkicu Klaru.

U nesreći koja se dogodila desetak kilometara prije Zagreba stradao je i Branko Bošnjak koji je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika SJP “Alfa”. Rođen je 22. ožujka 1963. u Klokočevcu kraj Samobora. Osnovnu školu završio je u Bregani, a u Zagrebu je završio Policijsku akademiju. U “Alfama” je bio od osnutka postrojbe 23. srpnja 1991. godine. Bio je uzor svojim suborcima koje je obučavao borilačkim vještinama. Naime tijekom školovanja Branko je trenirao kyokushin karate u Karate klubu „Mladost“ Samobor. Bio je dobar karatist i još bolji trener i pedagog. U jeku rata 1993. oženio se s Ljiljanom, a iduće godine rodila im se kći Josipa. Život mu je prekinut na 12 kilometru autoceste Zagreb – Karlovac.

U izlijetanju vozila s ceste vozač Krunoslav Fuš ispao je iz vozila, dok su u vozilu uz Bošnjaka ostali ozlijeđeni policajci Stjepan Šantek i Stjepan Sučić. On je sa slomljenom nogom i rebrima dopuzao do ceste gdje mu vozači koje je pokušao zaustaviti da pruže pomoć nisu htjeli stati. Na koncu je otpuzao do mjesta Gornja Zdenčina i našao pomoć. Ipak za pomoći Fušu i Bošnjaku bilo je prekasno.

Ta osoba mi je bila i dan-danas mi je moralna vertikala. Ne samo meni, velikom broju ljudi. Poginuo je na autocesti nakon povratka s terena iz Dubrovnika. Dani i boravak na terenu su teški i naporni, nakon primopredaje smjene put do Zagreba preko Paga bio je dalek, nije nikakvo čudo da se nešto takvo dogodilo. Taj gubitak mi je najteži od svega, ali mi je i prijateljstvo s tim čovjekom najljepša stvar koju sam doživio tijekom rata. Poseban po svojoj karizmi, nevjerojatno duhovit, uvijek spreman pomoći, u svakom je trenutku bio sposoban donijeti ispravnu odluku, bio je čovjek u kojeg smo se uvijek mogli pouzdati. Dobar, inteligentan, fizički sposoban, čovjek koji je volio ljude. Doista, poseban čovjek, čovjek kojeg ljudi slijede.

Goran Maretić, suborac o Branku Bošnjaku

Izvori
Literatura
Milković, Stjepan. Alfe žive vječno! : prilozi za ratni put Specijalne jedinice “Alfa” PU zagrebačke u Domovinskom ratu 1991.-1995. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Udruga veterana specijalne jedinice policije “Alfa” Zagreb, 2013.
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga III). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.