Prema zapovijedi predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske, Franje Tuđmana, te odluci Ministarstva obrane Republike Hrvatske 1. prosinca 1991. godine započelo je ustrojavanje 154. brigade Hrvatske vojske sa sjedištem u Pazinu.
Prvi zapovjednik brigade bio je Ivan Mužina, a postrojba je bila sastavljena od vojnih obveznika Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te Buještine. Organizirana je u tri borbene bojne – 1. „Pazinski boškarini“, 2. „Malvazijski tigrovi“ i 3. „Porečki prči“. Uz njih u sastavu brigade bile su i postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojbe logistike. U vrlo kratkom vremenu veći dio snaga došao je u najviši stupanj uvježbanosti za preuzimanje ratnih zadaća na bojišnici no kod dijela pripadnika javljao se otpor prema davanju prisege i odlasku na ratište. U ožujku 1992. za zapovjednika brigade dolazi dotadašnji zamjenik zapovjednika Milorad Alić.
Sukladno zapovjedi zapovjednika Operativne zone Rijeka, Antuna Račkog, početkom travnja 1992. godine brigada preuzima borbene zadaće na Ličkoj bojišnici, najprije kao operativna pričuva zapovjednika Operativne grupe Lika u širem području sela Kosinj. Mjesec dana kasnije pripadnici 154. brigade raspoređeni su na prvoj crti bojišnice. U srpnju 1992. došlo je do demobilizacije brigade koja je ponovno mobilizirana u veljači 1993. kada je uključena u obranu Gospića, Perušića, Ličkog Osika, Mušaluka i Budačkog mosta.
Godina 1994. je za brigadu najintenzivnija gledano s aspekta boravka na bojišnici. Te godine brigada je bila angažirana u obrani Otočca, a glavnu ulogu na tom ratištu imala je bojna „Malvazijski tigrovi“. Do kraja godine došlo je do preustroja brigade koja je dodatno ojačana većim brojem ljudstva i borbene tehnike te formirana pod nazivom 154. domobranska pukovnija. Njezini zapovjednici bili su Dragutin Dika, Ivica Devčić i Mirko Vuković. Od rujna 1994. do svibnja 1995. pukovnija je bila angažirana na području Perušićke Kose.
U operaciji „Oluja“ 154. domobranska pukovnija čuvala je bokove 9. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske u napredovanju pravcem Ljubovo – Bunić. Sudjeluje u oslobađanju cijelog prostora Krbavskog polja i Udbine, te područja oko plitvičkog Ljeskovca, Uvalice i Prijeboja. Nedugo zatim izbija na međunarodno priznatu državnu granicu Republike Hrvatske na području sela Nebljusi u dolini rijeke Une. Prilikom zaposjedanja položaja dio pripadnika upao je u zasjedu u kojoj na samom kraju svog ratnog puta ova postrojba gubi jedinog poginulog pripadnika u Domovinskom ratu – Stipana Liovića.
Naslovna fotografija – Pripadnici 154. domobranske pukovnije u “Oluji”
Izvori
Literatura
Dukovski, Darko; Dukovski, Vedran; Matika, Dario. Istra u Domovinskom ratu 1991. – 1995. : Model društvene i vojne povijesti. Pula: Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, 2018.
Internet
154. brigada: “Ratni put 154. brigade”, pristup ostvaren 24. studenoga 2020., http://www.154brigada.com.hr/brigada.php
Istrapedia: “Stopedesetčetvrta brigada Hrvatske vojske”, pristup ostvaren 24. studenoga 2020., https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/1019/stopedesetcetvrta-brigada-hrvatske-vojske
Dio ovog članka objavljen je u sklopu emisije Domoljubne minute Hrvatskog katoličkog radija
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.