Kako je Hrvatska pustila zarobljenog generala JNA Milana Aksentijevića – razmjena zarobljenika na aerodromu Pleso

U prijepodnevnim satima 25. studenog 1991. godine na aerodrom Pleso kraj Zagreba sletio je posebni vojni zrakoplov Jugoslavenske narodne armije u kojem se nalazilo 27 osoba koje su tog dana razmijenjene za 28 oficira JNA.

Među zarobljenicima koje je oslobodila hrvatska strana svakako je najzvučnije ime bio general Milan Aksentijević kojeg su u rujnu 1991. kod Lučkog zarobili pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko.

Pored njega tu su se nalazili i oficiri Kontraobavještajne službe JNA kao i drugi zarobljenici, poput pilota koji su se u hrvatskim rukama našli nakon što su oboreni njihovi zrakoplovi.

Popis pripadnika JNA predviđenih za razmjenu: Milan Aksentijević, Dušan Balan, Muse Begić, Dragutin Čikić, Zdravko Dabizljević, Slobodan Dotlić, Milan Drljić, Marcel Duspera, Veroljub Filipović, Boško Gvozden, Miroslav Hulak, Milija Ilić, Nikola Ivković, Stevan Janjanin, Viktor Jurleka, Zvonko Komerički, Goran Mandić, Tomislav Marković, Goran Milekić, Atila Molnar. Muto Muranović, Dragan Nušić. Vidan Omanović, Vladimir Pavlović, Jovica Popović, Pavle Popović, Slobodan Radivojević, Branko Štrbac, Marko Štrbac, Luka Vraneš i Vasilije Zrnić.

Od osoba koji su dovedeni na razmjenu od strane JNA najzvučnija imena bili su Anton Kikaš, Ivan Medvedović, Vlado Šabarić i Franjo Kovač. Anton Kikaš, kanadski poduzetnik hrvatskog podrijetla, bio je, na istom mjestu gdje je dočekao slobodu, uhićen 31. kolovoza 1991. jer je u Boeingu 707 Uganda Airlinesa za obranu Hrvatske pokušao dostaviti 18 tona pješačkog i protuoklopnog naoružanja prijekopotrebnog hrvatskim snagama. Ivan Medvedović bio je oficir JNA koji je nakon „Krvavog Uskrsa“ na Plitvicama javnost upozorio na zločinačke namjere koje JNA ima u Hrvatskoj. I on i Kikaš bili su utamničeni u Beogradu, dok su se ostali oslobođeni nalazili u BiH. Vlado Šabarić i Franjo Kovač bili su dio poznate „virovitičke grupe“ koja je osuđena da je sudjelovala u provođenju “globalnog plana oružane pobune u Hrvatskoj”, a jer su bili aktivne vojne osobe u JNA nisu bili pušteni kao ostatak skupine u svibnju ’91.

Sve je bilo neizvjesno. Jučer u podne saznali smo za razmjenu. Poradovao sam se, ali u ovo ratno vrijeme stanovita doza pesimizma bila je razumljiva. U petak sam, naime, dobio odbijenicu na žalbu i poziv na suđenje za 12. i 13. prosinca. No nadu gubio nisam.

Anton Kikaš

Osim spomenutih slobodu su dočekala i četvorica Splićana koje je Vojni sud u Sarajevu osudio zbog sudjelovanja u splitskim demonstracijama u svibnju 1991. godine – Ivan Begonja, Mate Sabljić, Branko Glavinović i Roland Zvonarić. Najveću grupu oslobođenih svakako je činila skupina gardista koji su bili u JNA iz koje su prebjegli u Zbor narodne garde te su zarobljeni padom Hrvatske Kostajnice i odvedeni u logor Manjača (Stjepan Čović, Marijan Pavlović, Ivan Puškarić, Stjepan Biškup, Dragan Dekan, Vedran Galošić, Stjepan Lajtman, Maro Simoni, Božo Mijatović, Mirko Dolić, Ivan Nirdžin, Ivica Cindrić, Vinko Topić, Tihomir Svoboda, Ante Vukadin). Kao dio te skupine slobodu je dočekao i doktor Zlatko Tomašić, a pridružena su im i trojica zarobljenika iz Doboja (Ivan Kovač, Milan Kovač, ? Nobilo). Većina oslobođenih opet se dragovoljno stavila na raspolaganje hrvatskim snagama.

Izvori
Periodika
Olga Ramljak: “Splićani i Kikaš na slobodi” Slobodna Dalmacija (Split), 26. studenoga 1991., 3.