“Bili smo u okruženju, četnici su napredovali prema nama i tukli svim raspoloživim sredstvima” – bitka za Kravljak

Dana 9. studenog 1991. godine u obrani sela Kravljak, koje se nalazi između Daruvara i Virovitice, poginula su sedmorica pripadnika 127. virovitičke brigade Hrvatske vojske – Mato Čorković, Rudolf Dudović, Ivan Galeković, Josip Martello, Berislav Majdandžić, Branko Sabolić i Pero Spajić.

Pobunjeni Srbi nisu se lako mirili s porazom u operaciji “Otkos 10”. U noći na 9. studenog specijalne postrojbe policije pobunjenih Srba i pripadnici vojske srpskih snaga prošli su kroz svoja minska polja između sela Removac i Gornje Cjepidlake te između sela Kravljak i Mala Klisa, iza leđa postrojbama 127. brigade Hrvatske vojske i postavile im zasjedu. Nakon ubacivanja diverzanata srpske su snage u Velikoj Klisi u ranim jutarnjim satima krenule u napad s ciljem da ovladaju dominantnom kotom Kosinj i odbace hrvatske snage dalje od Đulovca.  Cijelo područje od Velike Babine Gore do Kravljaka branilo je oko stotinjak pripadnika 127. brigade. Uglavnom ljudi iz Lukača, Turanovca, Okrugljače, Bušetine i Virovitice.

Na putu od Kravljaka prema Maloj Babinoj Gori prvi su u zasjedu upali Josip Martello, Mato Čorković i Ivan Galeković. Čuvši pucnjeve, skupina branitelja kreće u pomoć svojim suborcima no i ona upada u zasjedu. U žestokoj borbi poginuli su Berislav Majdandžić, Rudolf Dudović i Pero Spajić. Teške borbe vodile su se i kod same Male Babine Gore gdje je stradao Branko Sabolić.

Tu sam doživio prvo veće ˝vatreno˝ iskustvo. Dobio sam zapovijed od Berislava Živkovića da krenem do susjednog rova i vidim što je s kolegom. Branko je bio mrtav, pogođen u glavu. Bili smo u okruženju, četnici su napredovali od farme u Maloj Babinoj Gori i tukli po nama svim raspoloživim sredstvima. Do mene su tada dotrčali Grga i mali Ljerko, naš sadašnji brico. Četnici su već bili ispred grudobrana gdje je ležao Branko. Jedna njihova bomba pala je upravo malom Ljerku između nogu, na moj povik on se bacio u grmlje, bomba je eksplodirala ne ozlijedivši nikoga od nas. Poslije smo se povukli na rezervni položaj izvukavši mrtvog kolegu. Cijeli dan ostali smo u dvorištu jedne kuće prikovani žestokom neprijateljskom vatrom. Tek navečer, kad su došli Romićevi momci, uz pomoć dvaju tenkova uspjeli su razbiti obruč i omogućiti nam da izvučemo sve poginule i ranjene.

Jerko Lovrić Jera, pripadnik 127. brigade HV

Brzom intervencijom, pripadnici “A” satnije i 1. satnije 1. bojne 127. brigade ojačani oklopom, koje su vodili Renato Romić i Zvonko Kožnjak, izvukli su opkoljene branitelje i do idućeg dana vratili crtu bojišnice na onu prije napada srpskih snaga.

Izvori
Literatura
Martinić Jerčić, Natko. „Ratni put 127. brigade HV od osnutka do Sarajevskog primirja“. U: Domaći znanstveno stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem. Virovitica u Domovinskom ratu., urednik Miljenko Brekalo, 269-304. Virovitica: Državni arhiv u Virovitici, 2018.

Periodika
Vampovac. Željko. “Srcem protiv sile”. Virovitički list (Virovitica), 11. lipnja 1993., 23.
Božić, V. “Četnici nisu prošli”. Virovitički list (Virovitica), 15. studenoga 1996., 17.

Internet
Informativni centar Virovitica: “U četvrtak 9. studenog obilježavanje 26. godišnjice stradanja hrvatskih branitelja i civila u mjestu Kravljak”, pristup ostvaren 22. listopada 2019., https://www.icv.hr/2017/11/cetvrtak-9-studenog-obiljezavanje-26-godisnjice-stradanja-hrvatskih-branitelja-civila-mjestu-kravljak/