“Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja” – poginuo heroj Domovinskog rata Andrija Matijaš Pauk

U posljednjoj operaciji hrvatskih snaga u Domovinskom ratu „Južni potez“ kod Mrkonjić Grada, 9. listopada 1995. godine poginuo je jedan od najvećih heroja Domovinskog rata – general Andrija Matijaš Pauk.

Matijaš je rođen 31. srpnja 1947. godine u mjestu Pozorac pokraj Marine kod Trogira. Srednju dočasničku “Školu za oklopno-mehanizirane postrojbe Jugoslavenske narodne armije” završio je u Banja Luci. Kao profesionalni vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina isticao se u JNA. U vojnom višeboju bio je od 1970. do 1980. u samome vrhu.

Početak borbe za hrvatsku samostalnost Pauk je dočekao spremno te se dragovoljno pridružio obrani domovine. Odmah po izlasku iz JNA među mladim je gardistima bio prihvaćen svim srcem. Za razliku od brojnih drugih prebjega iz stare jugovojske Matijaš je bio pun borbenosti, vojničkog duha, spreman za svaku žrtvu, ali istodobno i vrlo duhovit. Zato smo ga najviše zavoljeli. Njegovo golemo životno iskustvo, zrelost, vojno znanje i ljudske odlike brzo su postale okosnica razvoja 4. gardijske brigade, s kojom je prošao cijeli ratni put po povratku s Banije, gdje je doživio prvo vatreno krštenje.

general Janko Bobetko

U 4. gardijsku brigadu, koja će kasnije po njemu dobiti ime „Pauci“, stigao je u listopadu ’91. Kao zapovjednik jedne od satnija pokazao je iznimno ratničko umijeće i golemu hrabrost kao pješak, a od prvih zarobljenih tenkova u lipnju 1992. ustrojava oklopno-mehaniziranu satniju i postaje njezin zapovjednik.

Satnija je odmah uključena u borbe oko Dubrovnika u kojima je odigrala važnu ulogu, a ondje Andrija Matijaš dobiva nadimak „Pauk“. Krajem 1992. satnija prerasta u bojnu koja broji tridesetak tenkova. S njima Matijaš sudjeluje u operaciji „Maslenica“, koju je predvidio riječima koje je upisao u dnevnik – “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”. U toj operaciji, tijekom borbi za Kašić, teško je ranjen no već idućeg dana s 12 gelera vratio se na bojište pobjegavši iz zadarske bolnice.

Kao načelnik stožera 4. gardijske brigade krajem 1994. sudjeluje u operaciji Zima ’94., a zatim i Skok-1, Skok-2 te Ljeto 95. Bile su to pripremne operacije za „Oluju“. Sa svojim tenkistima u Knin je ušao kao zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade.

U postrojbi i borbi ulijevao je povjerenje. Suborce je uvijek hrabrio, u teškim trenucima preko motorole zbijao šale kada drugima i nije bilo do smijeha. Imao je savršen osjećaj za borbu. Premda tvrd vojnik, ponekad i grub, vodio je mnogo računa o svojim ljudima, posebno o ranjenicima i obiteljima poginulih. Svoje je slobodno vrijeme trošio da bi zajedno sa suprugom posjećivao bolnice i obilazio rodbinu poginulih. Djece nažalost nije imao, ali je zato imao savršen brak sa svojom Nadom.

General Janko Bobetko

Nakon operacije „Oluja“ odlučio je prekinuti svoj vojnički hod i počeo je pripreme za mirovinu. Odlučio je supruzi Nadi vratiti dio vremena provedenog u vojarnama i u borbama za slobodu Hrvatske. Ostala mu je samo još operacija „Južni potez“. U njoj je, na prilazima Mrkonjić-Gradu, koji je jedno vrijeme bio nazvan po njemu – Matijaševo, položio svoj život na oltar Domovine. Pokopan je 12. listopada 1995. na mjesnom groblju u Pozorcu. Posmrtno mu je dodijeljen čin general-bojnika te je odlikovan brojnim odlikovanjima.

Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: Vlastita naklada, 1996.
Monografija 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci” Zagreb : Despot infinitus, 2013.

Internet
Općina Marina: “Znamenite osobe”, pristup ostvaren 5. listopada 2020., http://www.marina.hr/znamenite-osobe/