Prije rata im je svirao, a kada je počeo rat ubili su ga jer je bio Hrvat – nestao Mirko Adžijević

Na današnji dan, 1. rujna 1991. godine, u selu Bukovčani kraj Lipika iz svoje kuće odveden je starac Mirko Adžijević zvani Berber. Od tada mu se gubi svaki trag.

Već ranije obitelj Adžijević, jedna od rijetkih hrvatskih u selu naseljenom većinom Srbima, bila je meta prijetnji no Mirko i njegova supruga odlučili su ostati. Sredinom kolovoza ’91. posjetio je u pakračkoj bolnici sina Ivana koji je bolovao od tuberkuloze. Ispostavilo se, bio je to njihov posljednji susret.

Rekao sam mu da napusti selo i ode rodbini jer nema što čekati. Odgovorio mi je: ‘Sine, ja moram ostati kod kuće. Imamo traktore, razne priključke, ne mogu to ostaviti’. Uvjeravao sam ga da mu to ništa ne znači i upozoravao kako će doći, sve zapaliti, a njega odvesti i ubiti.

Ivan Adžijević, sin

Jednom prilikom Mirka su uhvatili dok je brao kestene te ga odvukli u šumu, a vratio se potpuno blijed i prestrašen. Ipak, niti to ga nije pokolebalo pri odluci da ostane u svojem selu zajedno s još 15-ak Hrvata. Naročito nasilni bili su Srbi iz obližnje Šeovice koji su kobnog 1. rujna i odveli Mirka zavezanih očiju.

Ocu se trag gubi u Šeovici, kraj streljane. Čuo sam da je pokopan tamo. Došao sam u selo u kojemu je bilo pretežno srpsko stanovništvo. Pobjegli bi sa svojih dvorišnih ograda čim bi me vidjeli. Nitko nije znao ništa. A znaju. No vremenom sam od jednog pravoslavca saznao da je mojeg oca ubio njegov rođak. Čovjek s kojim sam zajedno radio i kojemu sam napravio kuću te mu za to nisam uzeo ni lipe. Obavijestili smo nadležne da prekopaju to područje gdje je moj otac navodno bio zakopan, ali tamo su bile samo srpske konzerve.

Ivan Adžijević, sin

Mirko Adžijević imao je 65 godina kada je odveden u nepoznato. Poznavao ga je cijeli pakrački kraj jer je često svirao na zabavama. Odveden je i ubijen samo zato što je bio Hrvat. Preostali Hrvati u Bukovčanima tijekom jeseni i zime 1991. trpjeli su brojna zlostavljanja. Pojedini Srbi, njihovi susjedi, branili su ih i time spriječili još žrtava. Ipak nakon što su se zaredali srpski porazi na tom području, Bukovčanskim Hrvatima postajalo je sve teže te su posredstvom UNPROFOR-a 1992. godine iseljeni iz svojih domova.

Izvori
Literatura
Benković, Stjepan; Križan, Branko. Kako se branio Lipik, Lipik: Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, 2016.

Internet
Romana Bilešić: “Nema mu traga: Oca mi je ubio čovjek kojem sam zidao kuću”, 24sata, pristup ostvaren 1. rujna 2021., https://www.24sata.hr/news/nema-mu-traga-oca-mi-je-ubio-covjek-kojem-sam-zidao-kucu-545986

Podijeli članak