Točno je prognozirao pobjednika svjetskog prvenstva, no finale nije dočekao – suicid heroja Nikole Đuđe

Kao drugo od osmero djece u obitelji Marka i Regine 7. lipnja 1963. godine u Janjevu na Kosovu rođen je heroj Domovinskog rata Nikola Đuđa.

U mladosti je bio dosta zaigran, odraslo dijete. Jako je dobro igrao šah, znam da ga je rijetko tko mogao pobijediti. Također volio je igrati nogomet, mislim da je jedno vrijeme igrao za lokalni klub „Metalac“. Janjevci znaju da je bio poznat po tome što je u Janjevu isfuravao nove modne trendove i po tome ga se sjećaju. Iz Zagreba je dofurao prvu šarenu trenirku u Janjevo.

Anton Đuđa, brat

Godine 1982. doselio je u Zagreb gdje je završio Srednju tehničku školu te se zaposlio.

Dolazio sam mu svako ljeto, kada bi mi škola završila, u Zagreb, a onda smo išli i na Rab gdje smo imali obiteljski posao. Bio je nježan i uglavnom se družio sa sestrama. Pamtim ga kao osjećajnu i uvijek nasmijanu osobu. Imao je istančan osjećaj za pravdu i borio se svim sredstvima da pravda pobjedi. Znao je biti i samokritičan i kada pogriješi uvijek je to priznao. Nije bio tvrdoglav već je znao popustiti kada je trebalo.

Anton Đuđa, brat

Zajedno s bratom Paškom, Nikola Đuđa, na početku rata javio se dragovoljno u Narodnu zaštitu.

Kada se u rujnu 1991. osvajala vojarna JNA u Dugom Selu cijelu je noć bio tamo. U jesen ’91. osnovana je 145. brigada u Dubravi i dragovoljno joj se pridružio. Bio je naravno vojni obveznik no otišao je dragovoljno.

Anton Đuđa, brat

Prvi ratni teren bila mu je Banovina. Njegova postrojba ondje je držala položaje na području sela Međurače. Ondje se upoznao s, danas poznatim fotografom, Krasnodarom Peršunom s kojim je bio u istom vodu.

Nikola mi je ostao u sjećanju po prijaznosti, poštenju i iskrenosti. Osim toga bio je vrlo hrabar. Nikada nije dvojio kada se išlo u akciju, uvijek je bio spreman. Nije se bojao ili barem nije pokazivao strah, staložen, stalno bi išao prvi. Na neki način on je bio dobri duh našeg voda. Tada se nije gledalo tko je odakle i nismo ga kao Janjevca gledali drugačije, bili smo vrlo kompaktni. Nikola je bio privržen svojoj domovini i našem zadatku da je obranimo. U jednom trenutku došao nam je jedan viši časnik i pitao tko se želi pridružiti izvidničko-diverzantskoj postrojbi. Nikola je kao najhrabriji, otišao jedini iz našeg voda i tu su se naši putevi razdvojili.

Krasnodar Peršun, suborac

Taj dio ratnog puta nije poznat autoru ovih redaka, kao niti njegovoj obitelji.

Nikola nije puno pričao o svojem ratnom putu. Svaki put kada bi ga nešto pitao na tu temu rekao je da to nije za moje uši. Znam samo da ga osjećaj za pravo i pravdu nije napustio niti na ratištu te nije dao hrvatskim vojnicima da maltretiraju srpske civile. Brat Paško skinuo se prije njega. On je dosta dugo ostao u vojsci. Bilo bi mi drago da se javi netko ako ga pamti iz tog razdoblja.

Anton Đuđa, brat

Sa stvarima koje je doživio u ratu Nikola se očito teško nosio te si je 5. srpnja 1994. godine oduzeo život. Bio je to šok za njegovu obitelj.

Jako je volio pratiti nogomet. Bilo je svjetsko prvenstvo u nogometu i davali smo prognoze tko će pobijediti. On je rekao Brazil i eto bio je u pravu. Jednog dana nije došao doma i to je bilo jako neuobičajeno. Majka je sanjala da si je oduzeo život i počela je plakati. Mi smo nestanak prijavili policiji. Otišao sam ga tražiti i pred „Pionircem“ (op. a. Grad mladih u Dubravi) sam ugledao njegov auto. Poveselio sam se da sam ga napokon našao, rekao sam „Evo ga, tu je!“. Volio je tamo otići igrati nogomet. Nažalost pronašao sam ga u šumi. Taj nenadoknadivi gubitak jako me pogodio. Nije nam uopće dao za naslutiti da će si oduzeti život. Očito da se nije mogao nositi sa stresovima koje je doživio u ratu.

Anton Đuđa, brat

Nikola Đuđa pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševec. Za doprinos u obrani Republike Hrvatske odlikovan je Spomenicom domovinskog rata 1990. – 1992.

Naslovna fotografija – Nikola Đuđa s majkom

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga II). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Krasnodara Peršuna, prikupljeno 23. lipnja 2021.
Usmeno svjedočanstvo Antona Đuđe, prikupljeno 25. lipnja 2021.