“Taj dan promijenili smo tijek bitke za Vukovar” – akcija čišćenja Borova Naselja

U proljeće 1991. godine postalo je jasno kako je Borovo Selo postalo jedno od najvećih kriznih žarišta u Hrvatskoj. To mjesto na obali Dunava ostati će upamćeno kao mjesto ubojstva dvanaestorice hrvatskih policajaca na samom početku Domovinskog rata. Nakon 2. svibnja situacija se nakratko primirila. Sredinom mjeseca svibnja, zapovjednik Teritorijalne obrane Borova Sela Vukašin Šoškočanin, koji je vodio napad na hrvatske policajce utopio se u Dunavu pod sumnjivim okolnostima.

U međuvremenu Hrvatska strana sprema se za obranu. Pri mjesnim zajednicama u Vukovaru počinju se organizirati naoružane straže i stvarati punktovi na mjestima za koja se sumnjalo da bi mogli biti meta napada. U lipnju je u Opatovcu kraj Vukovara osnovana 4. bojna 3. A brigade Zbora narodne garde koju su obučavali pripadnici Bojne „Zrinski“ te 1. A brigade „Tigrovi“.

Tri spomenute postrojbe na današnji dan, 4. srpnja 1991. godine, sudjelovale su u žestokom okršaju i akciji poznatoj kao „čišćenje Borova Naselja“. Pobunjeni Srbi iz Borova Sela pokrenuli su napad prema Borovu Naselju, a priključio mu se i dio Srba iz samog Borova Naselja.

Bio je to njihov najveći napad do tada. Imali su i prije nekakvih pokušaja, dođu do sela pa ispale minu, granatu i povuku se… Mene je napad uhvatio na drugom dijelu Naselja, u zapovjedništvu i nas je Blago Zadro uputio u Slavonsku i držali smo položaj na kraju te ulice. Ja praktički nisam bio u sukobu. Njihov najjači udar bio je usmjeren na položaj “trokatnica” u današnjoj Petrinjskoj ulici. Veći dio posla oko odbijanja napada odradili su “Zrinski” i “Tigrovi” koji su ima nanijeli velike gubitke. Oni su sasvim sigurno imali poginulih i puno ranjenih, a mi smo imali par ranjenih. Mislim da su bili Budimir i Marijan Mlinarić, naši dečki, ranjeni u tom napadu. Da su oni uspjeli u svojem naumu svakako bi nam bilo puno teže braniti Borovo Naselje u narednim danima i mjesecima.

Tomislav Orešković, branitelj Vukovara

Tajming napada nije bio slučajan. Naime velik broj pripadnika 4. bojne 3. A brigade bili su na ispraćaju suboraca Franje Katića i Damira Ivanovića „Damponje“. Među njima bio je i Ivan Dujmović koji se prisjetio tog dana.

Taj dan smo bili na sprovodu Katića i Damponje naših dvojice pripadnika. Ja sam bio u počasnom vodu i kada smo ispalili plotun dobili smo zapovijed – trčećim korakom u autobus. Kada smo ušli u autobus zapovjednik nam je rekao da ne idemo na Opatovac već u Borovo Naselje gdje četnici s Crepulje, dijela Borovog Sela, napadaju. Otišli smo bez ijednog metka jer smo u okviru imali samo tri metka za počasnu paljbu. Onda su nam tamo donijeli municiju. Držali smo položaje prema Crepulji kod famozne „trokatnice“.

Nakon odbijenog napada, hrvatske snage krenule su u akciju čišćenja Borova Naselja. To je ustvari bila akcija u kojoj te trebalo uhititi vođu pobune koji je živio u Borovu Naselju.

Po mojem sjećanju on se zvao Dragiša Čančarević. Čančarevića nismo uhvatili, ali smo ga navodno ranili. On je bio vođa pobune Srba u Borovu Naselju i kod njega smo u kući pronašli kokarde, perike, čak umjetne brade. To je za nas bilo drugo vatreno krštenje. Prije toga su već oni probali s Koreje uz Dunav proboj prema Borovu Naselju. Bili smo na položaju u samačkim hotelima i na Domu tehnike i odbili smo taj napad. To je bilo tjedan dana prije ovog pokušaja. Da su oni prošli i probili nas u tim počecima, tijek bitke za Vukovar sasvim sigurno bi bio drugačiji.

Ivan Dujmović, branitelj Vukovara

U ovom okršaju hrvatske snage nisu imale poginulih, dok je druga strana, prema službenim podacima imala trojicu stradalih. U Borovo Naselje kao pomoć tog dana stigla je pomoć iz Vinkovaca koja je idućeg dana sudjelovala u nastavku akcije i utvrđivanju položaja. S njima je bio i dr. Mladen Karlić koji se tog dana prisjetio u podcastu Gdje si bio ’91?

Uspjeh u ovim akcijama bio je odlučan pokazatelj pobunjenicima iz Borova Sela kako su Blago Zadro i ostali heroji Borova Naselja spremni za najteže izazove što su nažalost morali nanovo dokazivati tijekom ljeta i jeseni 1991. godine.

Naslovna fotografija – Christopher Morris

Izvori
Literatura
Slaven Ružić i Dražen Živić, “RATNI MORTALITET SRBA (BIVŠE) OPĆINE VUKOVAR TIJEKOM 1991.”, Scrinia Slavonica: Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, 13, (2013), 261-276.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Ivana Dujmovića, prikupljeno 17. prosinca 2020.
Usmeno svjedočanstvo Tomislava Oreškovića, prikupljeno 3. srpnja 2021.