Konobarsku ‘tacnu’ zamijenio je puškom pa stradao iznad Novske – poginuo heroj Damir Đenđeš

Iako je dolazak mirovnih snaga UN-a na područje zapadne Slavonije u proljeće 1992. nagovijestio mirnije dane oni nisu došli tako skoro. Na brdima iznad Novske, prvoj crti bojišnice provokacije su bile svakodnevnica. Eksplozije u minskim poljima, snajperska vatra kroz krošnje drveća, detonacije tromblonskih mina, samo su neke od uspomena koje iz tog razdoblja rata nose hrvatski vojnici koji su ondje držali položaje. Među njima bili su brojni pripadnici 65. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske Ivanić-Grad.

Na današnji dan, 3. srpnja 1992. godine, napadnuti su njihovi položaji u Kričkim brdima. Napad je odbijen, a po povratku u zemunicu nesretnim slučajem stradao je Damir Đenđeš. Rođen je 1964. godine u Zagrebu, a osnovnu školu završio je u Novoselcu kraj Križa. Živio je u obližnjem Vezišću. Odrastao je kao sin jedinac u obitelji Ivana i Katice. Otac mu je bio zidar, a majka kućanica. Srednju ugostiteljsku školu završio je u Zagrebu nakon čega se zaposlio kao konobar. Nije bio oženjen. Bavio se politikom i bio omiljen u društvu.

Osnutkom 65. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske Ivanić-Grad mobiliziran je u njegove redove u prosincu 1991. godine i poslan na prvu crtu bojišnice kao pripadnik 2. satnije. Svega par dana kasnije za dlaku je izbjegao smrt kada je teško ranjen, baš u Kričkim brdima gdje je poginuo nakon što se oporavljen vratio u postrojbu. Pokopan je na groblju u Križu, a od njega se u ime suboraca oprostio Vladimir Gajski idućim riječima:

U Kričkom brdu iznad Novske, tamo gdje si Damire znao svaku stazu, gdje si osjetio šumsku zemlju zemunice i pucnjavu sa svih strana, za tebe je bilo sudbonosno najprije 12. prosinca 1991. kad si ranjen u predjelu vrata, koje je moglo biti kobno. I nakon izlječenja ponovno se vraćaš na položaj i na domaku željene slobode pao si kobnog 3. srpnja braneći Domovinu. Tvoja majka Katarina ostala je bez voljenog sina jedinca, uzdanice i hranitelja, a ostala rodbina bez nećaka. (…) Dragi Damire, tvoja sjena koračat će zauvijek uz tvoje neustrašive subojovnike, uza sve nas sa uspomenama koje su nama još živima vječni pratioci. Ginuli su tvoji subojovnici, ranjavani su, pate tisuće ljudi zbog istog cilja – slobode. Za slobodu si dao život i ti. Neka ti duša počiva u miru i s ponosom na žrtvu što si poklonio život svojoj Domovini. Posljednji pozdrav od tvojih subojovnika i vječna ti hvala.

Izvori
Literatura
Turić, Gordana. U viteza krunica (knjiga I). Zagreb: Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Zagreba, 2008.
Monografija Otok Ivanić u Domovinskom ratu. Zagreb: Nova knjiga Rast, 2012.