“Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.” – rođen heroj Jean-Michel Nicolier

Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. 
Zašto kao dragovoljac? 
Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. 
Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? 
Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

rekao je nakon pada Vukovara novinarima, u svojem posljednjem intervjuu, francuski dragovoljac i heroj Domovinskog rata Jean-Michel Nicolier koji je rođen na današnji dan, 1. srpnja 1966. godine. Kao mladić iz malenog gradića Vesoula, na istoku Francuske, zamišljao je kako će jednoga dana postati odgajatelj djece. U ljeto 1991. godine na televiziji je vidio što se događa u Hrvatskoj te joj odlučio pomoći.  

Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje…

kazao je Jean-Michel svojoj majci prije odlaska u Hrvatsku. Stigao je u srpnju vlakom i pridružio se Hrvatskim obrambenim snagama, postrojbi nastaloj u organizaciji Hrvatske stranke prava. Prvi ratni teren s HOS-om bio mu je u Mejaškom selu na karlovačkom ratištu.

Nakon što je Jean dao intervju francuskim novinarima u Mejaškom selu, uletio je uznemiren u našu kolibu i pitao me: “Zar ste vi fašisti?” Odgovorio sam mu: “Zar ti mi ličimo na fašiste?” Kad je rekao “Ne!”, kazao sam mu da se opusti, da smo hrvatska vojska. On je kao Francuz mrzio fašiste, a bio je sa nama tu i znao da nemamo veze sa tim filmom.

Igor Široki, suborac

Jean-Michel uskoro se s nekoliko suboraca pridružio Samostalnoj satniji HOS-a koja je potkraj rujna 1991. uspjela ući u opkoljeni Vukovar.

Koncem listopada, kada se slutilo da će Vukovar pasti, iako su mu suborci predlagali da se izvuče iz grada kao fotoreporter, on je to odbio. U završnim je borbama ranjen na najtežoj gradskoj bojišnici Sajmištu te je završio u prepunim podrumima vukovarske bolnice. Vodio je ratni dnevnik koji je nakon pada grada netragom nestao iz bolnice, baš kao i Jean-Michel.

Unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu, JNA je iz nje odvela niz zarobljenika od kojih je najveći dio završio na Ovčari, a posmrtni ostaci mnogih do danas nisu pronađena. Među njima je i tijelo Jean Michela Nicoliera, jednog od stotina stranaca koji su dragovoljno došli pomoći obranu napadnute Hrvatske.

Hrabri Francuz tek je 2011. godine dobio status poginulog hrvatskog branitelja. Za iznimnu hrabrost i junaštvo Jean-Michel posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Odlikovanje je primila njegova majka Lyliane Fournier kojoj je novinarka Snježana Vučković posvetila dirljivu pjesmu:

Obriši suze, Lyliane
znam, danas si željela gledati slike njega i njegove djece kod Eiffelovog toranja, al on je izabrao Vodotoranj.
Znam, sada je trebao biti u zagrljaju neke lijepe Parižanke, a ne u zagrljaju vlažne zemlje na nekom mjestu, još neotkrivenom.
Ne plači, Lyliane znam, nisu ga našli, al našao je on nas.
Zemlja koja skriva kosti nije uspjela zatrpati njegovu dušu.
Našao je on odavno izlaz i ispričao nam svoju priču.

Znam, nije isto,
Mi oplakujemo smrt heroja a ti svog djeteta.
Mi pamtimo vojnika, ti njegove prve korake i razbijeno koljeno.
Mi pamtimo njegove zadnje riječi “klaonica”, ti prvi izbijeni zub.
Obriši suze, ti francuska damo…
nisi dočekala njegove potomke, al zato će naši pričati o njemu.
Gubitkom života, tvoje dijete sada živi onaj vječni.
Ne plači, Lyliane
rodila si heroja
Ni Francuza, ni Hrvata…
već čovjeka koji je umro za druge

Autori fotografija – Viktorin Jurić Paša i Damir Radnić