Nakon što su obranili i oslobodili Lipik otišli su u još gori “ratni pakao”- poginuli heroji Branko Božičević i Darko Anušić

Na današnji dan, 17. lipnja 1992. godine, u Bosanskoj Posavini poginuli su hrvatski branitelji i heroji Domovinskog rata Branko Božičević – Brada i Darko Anušić – Crni.

Branko Božičević rođen je 1951. godine u Kutini, a djetinjstvo je proveo u obližnjoj Repušnici. Nakon završetka srednje škole upisuje studij u Zagrebu gdje sudjeluje u Hrvatskom proljeću 1971. godine. Zbog sudjelovanja u ovom pokretu zatvoren je i ispitivan u Policijskoj postaji u Petrinjskoj ulici, nakon čega emigrira u SR Njemačku. O njegovom boravku u Saveznoj Republici Njemačkoj se malo zna. Navodno je koristio prezime Capan te prošao obuku u američkoj bazi u Stuttgartu i stekao časnički čin. Također je jedno vrijeme radio kao ratni izvjestitelj u Iranu. Početkom rata u Hrvatskoj, 1991. vraća se u domovinu i aktivno uključuje u njezinu obranu od velikosrpske agresije.

Darko Anušić rodio se 1971. godine i djetinjstvo je proveo u Klisi kod Osijeka. Rano ostaje bez majke te seli kod tetke u Zagreb gdje završava srednju školu. Nakon neuspješnog pokušaja odlaska na vukovarsko bojište prolazi obuku u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu i postaje pripadnik rezervnog sastava MUP-a RH.

Božičevićev i Anušićev put spojio se u jesen 1991. godine kada su se našli među dragovoljcima koje je okupio Tomislav Merčep kako bi se uključili u borbe na izrazito zahtjevnom pakračkom bojištu. Njih dvojica u presudnim trenucima, zajedno s još 76 suboraca stigli su u Lipik sredinom listopada i spriječili potpunu okupaciju tog mjesta. Branko Božičević – Brada bio je zapovjednik kutinske desetine od koje je uskoro nastala Grupa U-51 nazvana po punktu na glavnoj prometnici u Filipovcu.

Grupa U-51 mijenjala je položaje u Lipiku sve do kraja listopada kada se smjestila u jednu kuću na glavnoj prometnici prema Pakracu sprječavajući tako direktan proboj neprijatelja prema Pakracu. Koncem studenoga Lipik je potpuno okupiran. Zapovjednik obrane Ibrahim Abushaala – Gadafi.

Lipik je 5. i 6. prosinca 1991. oslobođen u sklopu operacije “Orada”, a Branko Božičević u tim je borbama lakše ranjen. Ipak, domaći branitelji upravo njega odabiru za novog zapovjednika obrane Lipika. Nakon sklapanja Sarajevskog primirja, početkom 1992., borbe na tom području jenjavaju. Grupa U-51 u proljeće je zauzela položaje prema Donjem Čagliću, no iskusni ratnici nisu imali mira.

U svibnju 1992. grupa najiskusnijih lipičkih branitelja otišla je pomoći braniti hrvatski narod u Bosanskoj Posavini na području između Gradačca i Brčkog. Nakon nekog vremena većina se vratila u Lipik, a u Posavini je ostalo desetak branitelja, pretežno pripadnika U-51.

Dana 17. lipnja 1992. pokrenuta je napadna akcija hrvatsko-muslimanskih snaga u cilju razbijanja neprijateljskog uporišta između Pelagićeva i Cerika. Ušavši u selo činilo se da je prazno no bila je to pomno pripremljena zasjeda u kojoj su život izgubili Branko Božičević – Brada i Darko Anušić – Crni.

Zauzeli smo zaklon iza neke kuće. U međuvremenu dobili smo dojavu od protuoklopnog voda iz Srebrenika da se jedna 55-ica uspjela probiti i da ide na nas. Neš ti 55-icu, rašarafit ćemo ju. Sa mnom je bio Crni, priključio nam se jedan dečko, mislim da je bio iz Vinkovaca te njegov pomoćnik s „osom“ i tri kontejnera za „osu“. Je vraga, kad ono dolazi 84-vorka! Kad sam provirio iza zida vidio sam da je cijev tenka spuštena prema dolje. Tada dolazi jedan Zagrepčanin i govori nam da idu još dvije 55-ice, a za njima i BOV s „trocijevcem“i mnoštvo pješadije. Dečko s „osom“ uspio je skinuti 84-vorku, ali tada je po nama počeo tući „trocijevac“ tako da nos nisi mogao promoliti. Zatim je počela tući i pješadija. U međuvremenu do nas dolazi Brada. Kada se našao na prolazu između kuće i garaže, na njega je ispaljen projektil iz RB-a koji je pogodio u zid. Brada nam govori da se moramo povući prema šumi gdje ćemo zauzeti zaklon. Trčimo prema toj šumi, jedno vrijeme nas štiti kuća. Dečko s „osom“ prvi je došao do ruba šume, ja sam bio prvi iza njega, Crni iza mene, a pomoćnik koji je nosio kontejner za „osu“ malo desno. Brada, Božo i mali Zagrepčanin bili su lijevo od nas. Tada je bljesnulo u krošnji nakon čega smo svi popadali. Crni vrišti: „Moje noge, moje noge!“. Vraćam se po njega. Vičem Bradi: „Crni je ranjen!“ a on mi odgovara: „I ja sam!“. Zovem Božu da mi pomogne, veli ne može jer nosi Bradu. Moramo pod svaku cijenu doći do šume. Srbi su iza nas na kojih 100 metara, čujemo ih kako vrište. Preko ceste nam je ostao Pinzgauer, a u njemu naši dokumenti. Ne možemo da ga uništimo. Vidim tada da Brada može hodati bez pomoći te mi Božo pomaže nositi Crnog. Mali Zagrepčanin dobio je kroz stopala. Onaj dečko s „osom“ ranjen je u lakat i nogu te mu pomoćnik pomaže. Brada tada pada, ostavljam Crnog Boži i odlazim do njega. Podižem ga te nakon samo nekoliko metara padam s njime. Rastrgao sam mu uniformu i vidim samo malu rupicu na prsima. Tu sam Bradu ostavio mrtvoga…

Dragutin Židak – Gringo, suborac

Suborci iz Lipika, čim su čuli za njihovo stradavanje, odmah su otišli u Bosansku Posavinu. Tijelo Darka Anušića pronašli su prekriveno plahtom u jednoj džamiji među ostalim poginulima, dok je tijelo Branka Božičevića ostalo u Bosni i do danas nije pronađeno.

Naslovna fotografija – Darko Anušić – Crni stoji drugi s lijeva

Izvori
Literatura
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995. Grad Pakrac i Grad Lipik, 2009.
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Pakrački kraj u Domovinskom ratu – udžbenik zavičajne povijesti. Pakrac: Povijesno društvo Pakrac – Lipik, 2016.
Križan, Branko; Benković, Stjepan. Kako se branio Lipik, Lipik: Udruga branitelja Lipika 1991. godine i Grad Lipik, 2016.

Članak pripremili – Ivan Zvonimir Ivančić i Borna Marinić