HOS-ovci su se prišuljali kroz visoku travu, uskoro je počeo žestok fajt – bitka za selo Klepci

Operacija “Čagalj” jedna je od najvažnijih operacija hrvatskih snaga. Tijekom lipnja 1992. hrvatske su snage u njoj oslobodile lijevu obalu Neretve od srpskih snaga i time stvorile preduvjete za oslobađanje juga Hrvatske. Osim toga, prema ocijeni generala Janka Bobetka, tadašnjeg zapovjednika Južnog bojišta, tom operacijom obranjen je i sačuvan hrvatski narod u Hercegovini.

Koliko je izvođenje ove operacije bilo riskantno Bobetko je otkrio u knjizi Sve moje bitke gdje je istaknuo kako su srpske snage imale ogromnu prednost u oklopnim jedinicama i topništvu te da su pod vatrom držali cijelu dolinu Neretve, sve do Metkovića.

Ako bismo brojčano iskazivali topništvo i oklopne jedinice, onda je taj odnos bio 8:1, s tim što su sve dominantne kote na lijevoj, a djelomično i na desnoj obali Neretve, bile u njihovim rukama. Čitava enklava s naseljenim mjestima kao što su Klepci, Prebilovci i Tasovčići, a po dubini dominantna kota s naseljenim dijelom stanovništva Hotanj, tt 421, još je više pogoršavala naše ukupno stanje. U cjelini, raspored neprijateljskih snaga i pozicije koje su držali, davali su nam male izglede za neki ozbiljniji uspjeh. U takvoj situaciji nalazio sam se pred dva problema: ako se ne ovlada lijevom obalom Neretve, sa svim ovim dominantnim kotama, nemoguće je izvoditi operaciju dublje prema Dubrovniku, jer je prijetila opasnost da nas čak i puste prema jugu ali i odsijeku odstupnicu u širem području Gabele i Metkovića. Zbog tih se razloga ta operacija postavljala kao imperativ.

general Janko Bobetko

Klepci, Prebilovci i Tasovčići, sela čapljinske općine, bila su ključ uspješnog početka operacije. Cilje je bio izbiti na crtu Ševaš Njive – Hadžiosmanovina – Ćućkovina – Megdan – Gnjezdac – Crna brda – Noktac gdje bi se postavila aktivna obrana. Time bi bilo oslobođeno područje Čapljine, otklonjena opasnost za Mostar te stečeni preduvjeti za napredovanje prema Stocu. Bobetko je formirao šest borbenih grupa od 20 do 40 ljudi. Jednu od njih vodio je Darko Peranović – Kundro, zapovjednik izvidničkog voda satnije HOS-a “Lovac” iz sastava 156. brigade, koji se prisjetio temeljitih priprema.

Sa zamjenikom Lukom Ivanovićem iz Metkovića te pokojnim Pejom Breščakovićem i Boškom Raićem prije same akcije išao sam na izviđanja u dubinu neprijateljskog teritorija. Sve smo precizno ucrtali u karte tih dana i mogu reći da je zapovjednik satnije Stanko Primorac Ćane bio jako zadovoljan jer smo baš sve osmotrili i ucrtali – gdje su mitraljeska gnjezda, odakle tuče snajper, gdje spavaju. Ćane je te karte koliko znam nosio u izdvojeno zapovjedno mjesto Janku Bobetku i Anti Urliću, zapovjedniku 156. brigade.

Darko Peranović, HOS Lovac

Ti podaci omogućili su dobru topničku pripremu te usmjerili pješaštvo koje je bilo iznimno motivirano te je u napad krenulo ranom zorom 7. lipnja 1992. S juga, iz pravca Čeljeva prema Klepcima, Kundrina je skupina krenula puzeći kroz visoku travu odnosno kroz teren koji je prethodno razminirala inženjerijski vod 156. brigade.

Ubrzo je počela borba i počelo se razdanjivat pa smo jasno vidjeli neprijateljske vojnike, kuće iz kojih se puca i slično. Odmah je bilo razvidno da ih nadjačavamo, barem se meni tako činilo, a imao sam uz svoju automatsku pušku još pištolj s puno municije, RPG i nosača sa puno raketa. Kad smo zauzeli dio sela i došli bliže groblju onda sam se malo opustio i počeo razaznavati oko sebe pa sam primjetio dečke iz Postrojbe za posebne namjene “KOBAC” koji su neustrašivo išli s nama HOS-ovcima, rame uz rame. Kad smo došli podno Klepašnice odnosno već smo je obilazili našli smo se ispred našeg tenka. Bio je to tenk Tigrova sa posadom Brada i sinovi jer su u njemu stvarno bili otac i sin. Nalazili smo se tako do tenka kada je netko zapucao po nama i ubio Boška Raiča.

Darko Peranović, HOS Lovac

Nekoliko je HOS-ovaca bilo je tom prilikom ranjeno, a među njima i Darko Peranović koji je pogođen u ruku i glavu te je ubrzo izgubio svijest. Bio je to posljednji trzaj neprijateljskih snaga koje su se panično povukle. Ovaj uspjeh zasluga je i borbene grupe koju je vodio Stanko Primorac Ćane, a koja je napadala sa sjeverne strane ovladavši utvređnim položajima na području brda Klepašnica. Na krilima početnog uspjeha hrvatske su snage nastavile napredovanje idućeg dana te oslobodile selo Prebilovci, a zatim nastavile napredovati prema Stocu.

Naslovna fotografija – hrvatske snage u osvojenim Klepcima

Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke. Zagreb: vlastita naklada, 1996.
Šalinovič, Teo. 156. brigada Hrvatske vojske : [21. prosinca 1991., Makarska- Vrgorac]. Makarska ; Vrgorac : Udruga 156. brigade Hrvatske vojske ; Split : Naklada Bošković, 2021.

Svjedočanstva
Pismeno svjedočanstvo Darka Peranovića, prikupljeno 7. lipnja 2022.