Britanski dragovoljac u Hrvatsku je došao ’91, prošao pakao i ostao u njoj do danas. – teško ranjen Steve Gaunt

Mnogi stranci dragovoljno su 1991. godine stigli u Hrvatsku kako bi je branili od velikosrpske agresije. Velik broj njih dao je život za slobodu hrvatskog naroda, a znatan broj pretrpio je teška ranjavanja – među njima bio je Steve Gaunt koji je u Hrvatsku stigao u jesen 1991. iz Velike Britanije.

Odmalena sam se osamostalio, volio putovati, svašta probati. U Hrvatskoj sam bio nekoliko puta, netom prije rata, u Istri i na Jadranu jer sam tad radio u turističkom menadžmentu i upoznao sam vašu lijepu zemlju. O ratu sam saznao iz medija. Činilo mi se nepravednim da vas napada puno moćnija sila, da se vi nemate čime braniti, a još vam je Europa stavila embargo na oružje. U jednom izvješću iz Vukovara vidio sam Engleza Rodneya koji je pozivao ljude da pomognu Hrvatskoj u toj borbi. On me je motivirao da i ja odem. Nisam imao nikakvog vojnog iskustva. Kupio sam si pristojne vojne čizme, kartu za avion i došao preko Trsta u Zagreb, 9. studenog 1991. godine.

Steve Gaunt
Steve i Zvonko Brčić

Zajedno sa skupinom stranih dragovoljaca Gaunt je poslan u Vinkovce gdje se ubrzo prilagodio ratnoj svakodnevici. Učio je baratati oružjem, nabavljao je streljivo, nastojao upoznati gradske ulice i dijelove. Kako dugo nisu poslani na prvu liniju, iako su to očekivali, Steve se s prijateljima iz skupine, Markom Dickinsonom, Kennethom Stevensom i Kanađaninom Randyjem, samoinicijativno pridružio Samostalnoj vinkovačkoj satniji u sklopu 109. brigade Hrvatske vojske.

Steve i suborci

Nakon što su obranili Vinkovce uslijedilo je, od početka 1992. godine, stanje u kojem su aktivnosti Hrvatske vojske na tom dijelu ratišta svedene na izviđanja. U jednom takvom, kod sela Trbušanci, 6. lipnja 1992. Steve Gaunt teško je ranjen, baš kao i Pero Džinić, dok je Janko Sopka smrtno stradao.

Otkrili smo da je s druge strane šume koja je bila kraj naših položaja staro skladište. Nismo znali drže li to skladište Srbi ili ne. Naš zadatak tog dana bio je otići onamo i vidjeti je li područje minirano i ima li ikoga uopće tamo. Zvao sam Peru Džinića da ide sa mnom, a Janko Sopka je sam tražio da ide s nama. Rekao je da je s druge strane selo u kojem je prije živio.

Steve Gaunt

Nakon što su trojica izvidnika shvatila da je skladište prazno krenula su natrag prema položajima hrvatskih snaga. Na povratku Sopka je aktivirao protupješačku minu koja ga je tek lakše ozlijedila. Nažalost u panici je krenuo trčati te je aktivirao protutenkovsku minu koja mu je nanijela teške tjelesne ozlijede.

Kad sam stigao do njega bio je još živ, ali vrlo teško ranjen. Podigli smo ga, pokušali nostiti… Lokalni Srbi već su krenuli vidjeti što to odjekuje. Njihove prve kuće bile su stotinjak metara udaljene od nas. Pero i ja smo Janka uzeli za remen i ramena te ga vukli natrag, u probijanje. Nismo mogli pratiti put koji smo prokrčili jer smo žurili. Pero je hodao s desne strane, a ja s lijeve, kad su između nas eksplodirale mine. Pero je pao u sredinu, Janko između nas, a ja blizu kraja puta. Pogledao sam si noge i vidio da mi nedostaje pola stopala, jedan prst visio je samo na koži. Nije puno krvarilo. Činilo se da drugih ozljeda nemam. Pero je vikao upomoć, Janko je bio mrtav. Rekao sam Peri neka dopuže do kraja puta, iza mene. Imali smo otprilike kilometar do naših linija i nisam bio siguran da ćemo izdržati. Put se činio beskrajnim. Kad smo se približili, dozivali smo u pomoć pa su došli naši i odvezli nas u bolnicu. Prebačeni smo u Zagreb u bolnicu.

Steve Gaunt

Steveu je zbog težine ozljeda odstranjeno stopalo, a Peri Džiniću je noga amputirana do koljena. Nakon oporavka Gaunt je otišao natrag u Britaniju no ubrzo se vratio i nastanio u Vinkovcima gdje i danas živi sa svojom obitelji.

Izvori
Internet
Danijela Mikola: “‘Vidio sam rat u Hrvatskoj na TV-u i došao braniti tu zemlju'”, 24sata, pristup ostvaren 1. lipnja 2021., https://www.24sata.hr/news/vidio-sam-rat-u-hrvatskoj-na-tv-u-i-dosao-braniti-tu-zemlju-548688

Televizija
Naš Steve. Hrvatska radiotelevizija. scenarist i redatelj Bogdan Žižić, 1998.

Podijeli članak