Skakali su kroz obruče poput lavova u cirkusu – proslava jordanskog bataljuna UNPROFOR-a

Na autoputu „Bratstvo i jedinstvo“, ponosu Jugoslavije, bila su 80-ih godina nedaleko izlaza za Novsku izgrađena dva moderna i suvremena motela, po jedan sa svake strane autoceste. Moteli Sjever i Jug postali su ratne 1991. godine uporište 5. banjalučkog korpusa JNA koji je odande napadao Novsku i obližnji Stari Grabovac. Dolaskom 1992. godine poražena JNA se obvezala povući iz Hrvatske te je napustila tada već razorene motele, a umjesto nje kod motela bazu uspostavljaju UNPROFOR-ci odnosno pripadnici mirovnih snaga UN-a. U sektor zapad, područje pod protektoratom UN-a u tom dijelu Hrvatske, stigli su u mirovnu misiju kontingenti iz Kanade, Argentine, Nepala i Jordana.

Upravo su se Jordanci smjestili svojim kontejnerima na područje oko nekadašnjih motela, a omaleni Arapi u nepovjerenju i prema Hrvatima i prema Srbima iskopali su rovove oko novouređenog kampa. S obje su zaraćene strane bili i na distanci i u suradnji, a jedan od rijetkih opisa jordanskog bataljuna pronalazimo u srpskom milicijskom izvoru iz 1994. kojeg je u knjizi Imas  puska, imas pistol prenio povjesničar Ivica Miškulin:

U Jasenovcu je, naime, bio smješten dio jordanske pješačke bojne (oko 200 ljudi). Bili su naoružaní pješačkim naoružanjem: puškama M-16, puškomitraljezima 7,82mm, minobacačima manjeg kalibra, borbena vozila bila su opremljena montiranim strojnicama 12,7mm, a časnici su imali pištolje kalibra 9mm. Vozni park sastojao se od oklopnih transportera, 9 kamiona-kipera, jednog viljuškara, 8 lakih kamiona za prijevoz vojnika, 2 kamionske cisterne i 6 terenskih vozila. Prateće osoblje činio je po vod inženjeraca i mehaničara te liječničko i kuhinjsko osoblje.

Ono čime su Jordanci znali posebno impresionirati, bile su javne manifestacije, a u svibnju 1993. održana je jedna takva svečanost povodom 40. godišnjice ustoličenja jordanskog kralja Huseina. Jordanci su na obilježavanje pozvali i hrvatsku i srpsku stranu, a da ne bi bilo incidenta svima je bilo zabranjeno unositi vatreno oružje. S jedne strane piste nalazili su se uzvanici s hrvatske, a s druge strane uzvanici sa srpske strane između kojih se našao zapovjednik UNPROFOR-a Šveđanin Lars Eric Wahlgren. Tada je započeo program koji je uključivao demonstraciju vojnih vještina te borilačkih sposobnosti uz neizostavno lomljenje šperploče rukom. Ipak veliko finale i najveće oduševljenje izazvali su jordanski vojnici koji su poput lavova u cirkusu skakali kroz vatrene obruče.

Nakon toga slijedio je neformalniji dio u kojem su se izmiješali uzvanici s obiju strana. Razmjenjivale su se cigarete i pozdravi no situacija nije bila nimalo prijateljska, osobito jer su se među Srbima nalazili i zločinci poput zapovjednika izviđačko-diverzantskog odreda 18. korpusa Srpske vojske Krajine Milenka Bajića koji je 1991. godine bio zapovjednik Teritorijalne obrane u Rajiću i jedan od vođa pobune na novljanskom području. Ipak cijela manifestacija prošla je bez incidenata, a jordanski bataljun ostao je u bazi kod motela Sjever i Jug sve do svibnja 1995. godine kada su u operaciji „Bljesak“ kraj nje protutnjali tenkovi i pješaci 3. gardijske brigade Hrvatske vojske.

Autor fotografija u članku – Željko Gašparović

Izvori
Literatura
Miškulin, Ivica. Imas puska, imas pistol? – o mirovnim operacijama Ujedninjenih naroda u zapadnoj Slavoniji. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.

Periodika
Ivan Gračaković: “Arapi su nam bili domaćini u našoj zemlji”, Moslavački list, 27. svibnja 1993.