Treći dan operacije „Bljesak“ prošao je bez većih borbenih djelovanja. U jutarnjim satima postrojbe 2. bojne 5. gardijske brigade „Sokolovi“ nastavile su napad prema Gornjoj Varoši i Staroj Gradiški. Srpske snage nisu pružale više nikakav otpor na tom području tako da su do 9 sati „Sokolovi“ izbili na rijeku Savu na crti Gornji Varoš – Stara Gradiška gdje su uspostavili crtu obrane.
U jutarnjim satima u Staru Gradišku ušli su i pripadnici 4. bojne 5. gardijske brigade. Nakon toga osiguranje državne granice na smjeru prema Bosni i Hercegovini preuzele su postrojbe 121. domobranske pukovnije Nova Gradiška, a „Sokolovi“ su izvučeni u matične vojarne. Za osiguranje tog područja pobrinuli su se i pripadnici Diverzantskog odreda Glavnog stožera Hrvatske vojske koji su zajedno s 34. inženjerijskom brigadom u noći s 3. na 4. svibnja pripremili za rušenje most na rijeci Savi u Staroj Gradiški u slučaju napada srpskih snaga iz Bosne i Hercegovine.
Snage specijalne policije uspjele su napokon u jutarnjim satima ovladati neprijateljskim uporištem Ivanovac sjeverno od Okučana gdje je bila baza specijalnih snaga krajiške milicije. Postrojbe specijalaca morale su također nastaviti s čišćenjem oslobođenog područja od zaostalih skupina srpskih snaga, a njih je na tom području bilo mnogo jer su se probijale sa sjevernog okupiranog dijela koji je bio opkoljen od strane hrvatskih snaga.
Odsječene neprijateljske snage, uglavnom 51. brigade Srpske Vojske Krajine grupirale su se na brdima iznad Pakraca te odbijale predati. I dok su tekli pregovori dio neprijatelja pokušavao se, u manjim grupama, probiti do rijeke Save odnosno Republike Srpske. Skupne snage specijalnih jedinica policije zauzele su ključnu komunikaciju Okučani – Pakrac, stoga su se navedene grupe probijale šumovitim i brdovitim predjelima.
Na području Borovačke kose, rano ujutro 3. svibnja 1995. jedna takva poveća skupina napala je blokadni punkt specijalne policije. U okršaju je ubijen pripadnik specijalne policije „Ajkula“ Sergio Šimac, dok je njegov suborac Atos Načinović zarobljen, vezan i potom ubijen. Njegovo je tijelo pronađeno tek osam dana nakon toga. Bio je to najteži udarac na ratnom putu Specijalne jedinice policije „Ajkula“ uz gubitak zapovjednika Marina Jakominića na Velebitu 1992. godine.
Sergio Šimac rođen je u Rijeci 8. siječnja 1971. godine. Ovaj mladić s Grobnika na početku Domovinskog rata pristupio je 111. riječkoj brigadi Hrvatske vojske. Njegov stariji brat Goran život je izgubio na Badnjak 1991. godine na gospićkom ratištu kao pripadnik 128. brigade. U ljeto 1992. dolazi do demobilizacije dobrog dijela 111. brigade te Sergio pristupa Specijalnoj jedinici policije „Ajkula“ s kojom prolazi niz ratišta – od Velebita do Dubrovnika. Denis Perišić, njegov suborac koji ga je odabrao i za kuma svojem djetetu za Večernji list prisjetio se:
Sergio je bio vojničina, rođen za to, spreman za to. Pokazalo se to već na obuci kad se istaknuo kao sjajan alpinist. U operaciji „Maslenica“ je ranjen čak dva puta. Prvi metak dobio je kroz šljem, no kad su ga zbrinuli, odmah se vratio. Dobio je i drugi metak u leđa, srećom ga je samo okrznulo, a život mu je spasila, kako se ispostavilo, konzerva ribe. Nastradao je zbog svoje požrtvovnosti da spasi suborca koji je na višem položaju ostao bez streljiva za mitraljez. Dohvatio je kutiju, želio mu donijeti pa je naposljetku sam nastradao.
I Perica Prpić, danas predjsednik udruge specijalne policije iz Domovinskog rata „Ajkula“, priča o Sergiu biranim riječima:
Bio je od onih vojnika koje želiš imati uza sebe jer tada znaš da si siguran. Sjećam se kad je u akciji ostao čuvati zarobljene neprijateljske vojnike, točno sam osjećao njegov nedostatak na terenu. Bio je to čovjek koji je lako mogao zamijeniti njih desetoricu.
Operacija „Bljesak“ bila je za riječke specijalce posebno izazovna. Iz pravca zapada trebali su probiti neprijateljske linije i presjeći komunikaciju Okučani – Pakrac. Njihova je grupa uletjela u minsko polje gdje je, teško ranjen i bez noge, ostao ležati Srećko Salopek kome su Ajkule odmah pritekle u pomoć. No stradavali su jedan za drugim. Najprije je, u želji da mu pomogne, prvi suborac također ostao bez noge, ubrzo su ranjena još dvojica koja su mu pritekla u pomoć. Netko od suboraca dosjetio se napuniti ruksak kamenjem i bacati ga po minskom polju kako bi izazvao eksplozije prije nego ih dohvate. Atos Načinović je sudjelovao u transportu ranjenika. Bio je duboko potresen stradavanjima suboraca, ali je ostao živ, nažalost ne zadugo.
Taj mladić neobična imena rođen je u Rijeci 10. rujna 1972. godine. Živio je na Zematu, a majka Dragica bila je zaljubljenica u grčku mitologiju pa je sinu dala ime prema planini na obali Egejskog mora, poznatoj i kao Sveta gora. Kada je počeo rat Atos je služio JNA u Vinkovcima, ali je odande uspio pobjeći u Rijeku, a zatim u Trst. Ondje je našao vrlo dobro plaćen posao no odlučio ga je napustiti. Iako je rat bio daleko od njegove Rijeke, a još više od Italije, nije mogao gledati kako se napada njegova domovina.
Prva postaja njegova ratnog puta bila je 128. brigada, a kada je ona 1992. rasformirana Atos je pristupio specijalnim postrojbama Glavnog stožera Hrvatske vojske pod zapovjedništvom generala Ante Rose. Već kao iskusan vojnik i specijalac 1994. godine pristupio je svojim riječkim „Ajkulama“ čega se prisjetio Perica Prpić:
Od cijele generacije imao je najizraženiju tu crtu vojnika koji uvijek želi više. Pristupio je Ajkulama ne samo zato što je kod nas imao puno prijatelja nego i stoga što ga je privlačio izazov specijalne postrojbe. Bio je vojnik na kojeg se svatko mogao osloniti, jedan od najpouzdanijih za izvršenje zadaća. Po svemu je uvijek odskakao.
Iako ga je djevojka Irena molila da ne ide u „Bljesak“ otišao je i nikada se nije vratio u njezin zagrljaj, baš kao što se njegov prijatelj i suborac Sergio nije vratio u zagrljaj svojoj supruzi Jasminki.
Naslovna fotografija – “Ajkule” u “Bljesku”
Izvori
Literatura
Brigović, Ivan; Martinić Jerčić, Natko; Radoš, Ivan. 20 godina vojno-redarstvene operacije Bljesak 1995.-2015. Zagreb: Samostalna sluzba za odnose s javnoscu i izdavastvo MORH-a Odjel hrvatskih vojnih glasila i izdavastva, 2015.
Ogurlić, Dragan. Rijeka u Domovinskom ratu. Rijeka: Grad Rijeka, 2008.
Internet
Renata Rašović: “Prije bitke osjetio je da se neće vratiti”, Večernji list, pristup ostvaren 27. travnja 2022., https://www.vecernji.hr/vijesti/prije-bitke-osjetio-je-da-se-nece-vratiti-1488661
Renata Rašović: “Atos Načinović vratio se iz Trsta braniti Hrvatsku”, Večernji list, pristup ostvaren 27. travnja 2022., https://www.vecernji.hr/vijesti/atos-nacinovic-vratio-se-iz-trsta-braniti-hrvatsku-546582
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.