Ovaj vrhunski pilot bio je jedan od osnivača Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – preminuo Milan Lelas

Na današnji dan, 25. travnja 2014. godine preminuo je brigadir Hrvatske vojske Milan Lelas – Fjaka.

Rođen je 3. svibnja 1945. godine u selu Ugljane kod Omiša. Godine 1966. završio je Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zemuniku. Kao plito služio je JNA na vojnim aerodromima Cerklje, Batajnica i Željava. Iako je bio jedan od najperspektivnijih vojnih pilota u Jugoslaviji pilotsku karijeru morao je prekinuti 1972. godine zbog dioptrije. Nakon toga bio je nastavnik letenja za transportnu avijaciju na aerodromu Zemunik.

Kasnije je, uz redovnu službu na aerodromu Pleso, 1982. diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Iako je u JNA došao do čina pukovnika te bio vrlo cijenjen i više puta odlikovan, kada je počeo Domovinski rat nije se dvoumio. U kolovozu 1991. bez prava na mirovinu napustio je JNA i odmah pristupio Zboru narodne garde.

On je bio izuzetan i jako dobar čovjek. Bio je patriot. U Domovinskom ratu nije imao borbenih letova nego je obučavao nas. Recimo ja sam s njim imao obuku za noćno letenje sa zrakoplovom AN-2. Sjećam se, tom prilikom u jednom prilazu splitskom aerodromu za vrijeme potpuno mirnog vremena iznenada se pojavila turbulencija koja nas je pred sam dodir s tlom okrenula za 90 stupnjeva. Lelas je tako munjevito reagirao kao da je mačka. Bio je izvrstan u takvim situacijama, a to potvrđuju i drugi kolege. Imao je jednu situaciju, dok je još letio na MiG-ovima, kada su mu otkazali sustavi za navigaciju u zrakoplovu. Poletio je iz Bihaća i kada mu je to otkazalo u letu snašao se i noću sletio na mostarsku zračnu luku. Imao je „žicu“ kao pilot. Prije rata nismo se poznavali u JNA ja sam bio u transportnoj eskadrili kojom je on zapovijedao, ali kada sam ja došao on je već bio u zapovjedništvu u Maksimirskoj tako da za taj dio njegova života nisam mjerodavan svjedok.

Goran Redžepović, pilot i kolega

Milan Lelas ubrzo je postao načelnik Operativnog centra Glavnog stožera Hrvatske vojske gdje je surađivao s kolegom kojeg je dobro poznavao iz JNA, Antonom Tusom. Na toj dužnosti zatekao ga je napad na Banske dvore 7. listopada 1991. godine. Uz zapis iz svojeg dnevnika prisjetio ga se, mnogo godina kasnije, u fotomonografiji Atentat na Hrvatsku.

U 14.47 prvi artiljerac PZO-a HV-a Zvonko Ambrinac dao je zračnu uzbunu – greškom, intuicijom, iščitavanjem slike zračnog prostora, predosjećajem. Nije važno, bilo je to „Bogom Zvonkom dano“. U 15.01 raketiraju se Banski dvori u centru Zagreba. Minutu nakon toga napada se izlaz na Dubravkin put. Na ulazu su ubili vojnika – vozača cisterne i ranili trojicu ljudi. Podmuklo, zločinački iz smjera sunca kamo su se i povlačili. Bombe su bile one koje eksplodiraju iznad tla, dakle namijenjene isključivo za ubijanje i sakaćenje ljudi. Pitam za Predsjednika, jer me nazvao šef njegovog osiguranja Mate Laušić: „Sve OK”, odgovara mi, „neposredno prije napada preselili smo se u drugu prostoriju“. Odahnuo sam. Od 15.28 pa nadalje je klasični masovni zračni napad avijacije s aerodroma Pula, Bihać i Banja Luka. U zraku je 30 – 40 zrakoplova. Obavještavamo sve, a u stalnom smo kontaktu s s gospodinom Ivicom Žilecom iz Sabora i njihovim Centrom za obavješćivanje. Kakav ludi dan! Kakav je to zločinački pothvat? Pokušati ubiti legalno izabranog predsjednika? Ubiti nedužne ljude? Raketirati centar grada? Tko normalan to može?

Milan Lelas

Te 1991. sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kao jedan od najbližih suradnika Imre Agotića. U Hrvatskoj vojsci ostao je do 2002. godine obnašajući niz dužnosti. Pored ostaloga 8 godina proveo je u Brusselsu kao zrakoplovni vojni ekspert Republike Hrvatske u civilno-vojnoj organizaciji Eurocontrol.

On je uvijek bio prozapadni. Uvijek je želio da se piloti obučavaju, da znaju zapadnu frazeologiju i engleski jezik. Inicirao je naše sudjelovanje u međunarodnim organizacijama. Uspostavio je uspostavio suradnju s Eurocontrolom. Bio je vizionar na neki način. Kada je donesen zakon koji ga je svrstavao u mirovinu on je u nju otišao. Pamtim ga kao Fjaku. Svi su ga znali pod tim nadimkom. On je bio onaj dobri Dalmatinac, dobra dalmatinska duša.

Goran Redžepović, pilot i kolega

Izvori
Literatura
Maras Kraljević, Josipa. Vučur, Ilija. Atentat na Hrvatsku. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2016.

Svjedočanstva
Usmeno svjedočanstvo Gorana Redžepovića, prikupljeno 19. travnja 2022.