U studenom 1991. godine položaje na Velebitu zaposjeli su pripadnici Planinske satnije Velebit. Ti vrhunski alpinisti, speleolozi i gorski spasioci, uglavnom iz Zagreba okupili su se kako bi pomogli domaćim braniteljima iz Starigrada i izbjeglim Ličanima u obrani strateški vrlo važne planine Velebit. Njihovo iskustvo, koje su neki stjecali i u ekspedicijama na Himalaji, uvelike je pomoglo do tada malobrojnim braniteljima koji su se ondje nalazili.
U travnju 1992. godine Satnija je stavljena pod zapovjedništvo Glavnog stožera Hrvatske vojske. S tim priznanjem poklopio se jedan događaj koji će vizualno obilježiti boravak mnogih branitelja i postrojbi na Velebitu u budućem razdoblju. Naime, 23. travnja 1992. godine pripadnici Planinske satnije Velebit postavili su hrvatski stijeg na Sveto brdo.
![](https://domovinskirat.hr/wp-content/uploads/2021/04/0106-703x1024.jpg)
Iako je Vaganski vrh najviši na Velebitu, dominantnije od njega je Sveto brdo koje je ustvari drugo po visini, istaknuo je Drago Baruškin – Rus, prisjećajući se ovog događaja za potrebe monografije Planinske satnije Velebit.
Bilo je to na Jurjevo, 23. travnja 1992. godine. Sveto brdo je na Velebitu drugo po visini, ono je 5 metara niže od Vaganskog vrha (1757 m). I onda smo mi napravili jarbol od 6 metara i nataknuli zastavu veličine 1 puta 2 metra i dignuli gore pa da to bude najviši vrh, najviša točka Velebita. Jer taj Vaganski vrh je masiv koji nema izraženost da je to vrh. A Sveto brdo baš je onako, markantno izraženo kao vrh. Taj dan vrijeme je bilo očajno! Magla i kišica. Curila je kiša, ali ne jako. Bura je bila i magluština. Baš je bila katastrofa. Tek kroz nekoliko dana mogle su se okinuti prve lijepe fotografije za uspomenu na taj događaj.
Stijeg na Svetom brdu nije smetao samo pobunjenicima već i UNPROFOR-u koji ga je nekoliko puta spuštao tijekom proljeća i ljeta 1992. tvrdeći da stijeg krši neutralnost razvojačene zone. Nakon jedne od akcija skidanja stijega od strane UNPROFOR-a umalo je došlo do sukoba između njih i pripadnika Specijalne jedinice policije “Poskoci” iz Zadra.
Gledali smo ka okupiranom Raduču, a tamo je iznad željezničke pruge jedno brdo, zapravo humak od nekih svojih 100 metara visine. I tamo je bio zabijen onaj njihov srpski barjak koji se vijorio. To nam je bolo oči, a nikako se dosjetiti kako ga maknuti. Jedan dan Kirigin veli: „A zakaj ga maknuti, čemu? Nama on bode oči, a kaj mislite kad mi metnemo na Sveto brdo barjak hrvatski!“. Ideja je dočekana s oduševljenjem, I baš na Jurjevo, dečki su bili na Ivinim vodicama, a Rus i ja iz Doma nosimo zastavu nekih pet puta dva metra. Dečki su na Ivinim vodicama sedam metara visoku jelu obradili da bude jarbol. Odsjekli su ju, ogulili i uredili. Oni su ujutro krenuli na Sveto brdo, a ja i Rus za njima. Rus je ostao u kućici na Ivinim vodicama, a ja s Kletečkim, krenuo gore, k njima. Došli, a gore je bil takav kijamet, takva magla da se prst pred nosom nije vidjel! I mi zatakli taj jarbol, svezali gore na njega zastavu i usidrili s pocinčanom žicom. I napravili još onaj humak, bil je negdje metar visok, kamenje smo složili da ga nevrijeme ne okrene. I onda u eter ide preko motorola hrvatska himna! Dva ili tri dana nakon toga dolazi UNPROFOR da moramo skinuti zastavu jer da to smeta drugu stranu, da je postavljena u zoni razgraničenja. Zapovjednici su rekli da ju mogu skinuti, ali da ćemo ju mi opet metnuti nazad. I tako je bilo tri puta. Oni skinu, mi vratimo…Humak kojeg smo napravili još je uvijek na Svetom brdu, a na mjestu jarbola sad je tamo onaj križ. Ono zadovoljstvo i ona sreća kada smo to učinili, to je bilo neopisivo! Hrvatski stijeg na Svetom brdu! Ovi dolje od muke su svoj stijeg odmah drugi dan maknuli, odmah drugi dan! A Sveto brdo vidiš od kud god da kreneš; od Zadra, od Gospića, od Gračaca. Kamo god i od kud god kreneš. I još osobito štih daje onaj snijeg na vršnom dijelu. Pogledaš taj neponovljivo lijep masiv, a gore se vije hrvatska zastava!
Ivan Host, dozapovjednik Planinske satnije Velebit
Naslovna fotografija – Ivica Lajtner, Edvard Kletečki i Ivan Host ispod zastave na Svetom brdu
Izvori
Literatura
Šulj, Tomislav. Planinska satnija Velebit. Zagreb: Despot infinitus, 2018.
Magistar sam povijesti. Radno iskustvo stjecao sam u Hrvatskom povijesnom muzeju i na Hrvatskoj radioteleviziji u emisiji TV Kalendar. Autor sam nekoliko knjiga i filmova na temu Domovinskog rata. Osnovao sam i uređujem Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat i portal Domovinskirat.hr. Također uređujem i vodim emisiju Domoljubne minute koja se svakog dana emitira na Hrvatskom katoličkom radiju te emisiju Sve za Hrvatsku i Novi valovi dobrote. Vlasnik sam obrta CroHis kojim promičem vrijednosti Domovinskog rata.