Pustili su specijalce da uđu u grad, a onda na njih otvorili vatru. Oni im nisu ostali dužni. – početak rata u Pakracu

Krajem veljače 1991. Srbi nezadovoljni novom, demokratski izabranom, hrvatskom vlašću počeli su sve češće ugrožavati stanovništvo grada Pakraca, posebice Hrvate. Nakon što je 22. veljače Skupština općine Pakrac proglasila pripojenje SAO Krajini, srpski civili šetali su naoružani gradom spremajući se napasti hrvatske policajce i protjerati Hrvate iz grada. Velikosrpska pobuna dosegnula je vrhunac 1. ožujka 1991., razoružavanjem policajaca hrvatske nacionalnosti u policijskoj stanici i podizanjem te naoružavanjem rezervnog policijskog sastava srpske nacionalnosti. Zagreb je stavljen na veliku kušnju, dopustiti “kninski scenarij” ili reagirati?

Odlučeno je da se obrani demokratski poredak u Republici Hrvatskoj. Tako je naređeno da 2. ožujka 1991. godine u Pakrac uđu postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova kako bi osigurale red i mir te zaštitile građane. Oko 5 i 45 ujutro pripadnici Posebne jedinice policije iz Bjelovara već su bili u Pakracu. Ušli su prvo u zgradu Općine gdje nije bilo nikoga, a zatim bez otpora i u zgradu policije.

Dio grupe je ušao u postaju. Tu su zatečeni policajci koji su se pravili neutralni. Tada je naravno krenulo po zapovjednoj odgovornosti privođenje. Pozvao sam ih sve van da iziđu pred zgradu. Nije ih bilo puno. Ono što smo zatekli to je bilo stvarno frapantno. Sva vozila policijska koja su bila, ni jedno nismo zatekli. Veza koja je unutra bila, sustav veze, komunikacije, to je bilo sve potrgano. Oni su naprosto sve opljačkali, odvezli. Oni su dislocirali policijsku postaju na područje sela nastanjenih srpskih stanovništvom na obroncima Psunja.

Hamdija Mašinović, zapovjednik Posebne jedinice policije PU Bjelovar

Bilo je jasno da je pobunjenicima dojavljeno da dolaze specijalci. Pobunjenici su se povukli u povišene dijelove grada – Vinograde i Gavrinicu, te sela Šeovica i Japaga. Specijalci pristigli iz Zagreba, pripadnici ATJ Lučko, ATJ Sljeme, Jedinice Rakitje i Jedinice Kumrovec su se rasporedili na položajima oko zgrade općine i policije, a u 9 sati na njih je s okolnih brda otvorena vatra iz pješačkog naoružanja. Specijalci su uzvratili, a sve je završilo nakon nekih pola sata, kada u grad dolazi JNA, bez žrtava u redovima specijalaca.

Oko 10 sati iz Čazme je došao Stjepan Kupsjak koji je postavljen za novog načelnika Policijske postaje Pakrac jer je dosadašnji načelnik Jovo Vezmar, sa svojim pomoćnikom Brankom Pavićem, pobjegao u brda zajedno s pobunjenicima. Također, svi razoružani hrvatski specijalci vraćeni su u službu, a 32 ljudi je uhićeno pod sumnjom da je sudjelovalo u pobuni te su prevezeni u Bjelovar radi ispitivanja. Uhićenja se prisjetio tadašnji zamjenik zapovjednika ATJ Sljeme Željko Sačić:

Tijekom dana, hrvatski specijalci stavili su pod nadzor ulaze u grad te su često pri kontroli vozila u automobilima pronalazili duge cijevi.

Popodne tog dana u Pakrac su došli visoki hrvatski dužnosnici, potpredsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stjepan Mesić i predsjednik Vijeća općina Sabora Republike Hrvatske Slavko Degoricija, kako bi pridonijeli smirivanju situacije. Nakon pregovora s predstavnicima JNA oni su otišli. Tada je počeo pakao. Oko 18 sati s okolnih brda sručila se pucnjava prema hrvatskim snagama okupljenima oko zgrade općine i policijske postaje. Hrvatski policajci skriveni u zvonku pravoslavne crkve nisu im ostali dužni čega se prisjetio Vlastelinko Mihaljčuk u podcastu Gdje si bio ’91?:

U pucnjavi čudom nitko od policajaca nije izgubio život. Hrvatske snage su imale troje lakše ranjenih, dok gubici pobunjenika nisu utvrđeni. Među ranjenim policajcima bio je Goran Kljajić, jedan od zapovjednika Jedinice Pionirski grad koja je stigla netom prije napada. Njegov kolega Nikola Došenović prisjetio se toga idućim riječima:

Kako je izgledalo? Teško mi je opisati. Prvo je trebalo shvatiti uopće da netko puca. Moram priznati da sam danima kasnije sanjao da pucketaju kokice. To je bilo po pločicama, kako su meci frcali, ko kokice iz aparata kad pucaju. Mene to asociralo na to poslije u snovima. Jednostavno automatski se ti bacaš prvi put. Kolega kaže da je ranjen. To je ono što me najviše šokiralo. Goran je odvezen za Zagreb s dvojicom ranjenih kolega. Mi ostajemo tamo još par dana. Drugi su dan bili pregovori.

U Pakracu su se nalazile i jedinice JNA. Prema službenim dokumentima one nisu sudjelovale u sukobu, ali je prema istim dokumentima na njih pucano od strane ATJ Lučko. Cijelu situaciju pojasnio je u dokumentarnom filmu 1991: Početak, obrat i pobjeda – Pakrac Rigert Kocijan, pripadnik Lučkog, koji je zapovjedio otvaranje vatre:

Sljedećega dana, kada je pobuna ugušena, Pakrac je bio pust grad. Jake snage MUP-a i dalje su ostale na ulicama, posebice oko zgrade policije i općine. Uz njih na pakračkim ulicama i svim gradskim prilazima bile su i oklopne jedinice JNA. Pregovorima je dogovoreno da se stanje u gradu i stanici vrati na ono od prije 1. ožujka te da se na posao vrate i razoružani i pobunjeni policajci. Jedan od razoružanih policajca, Vlado Eck, prisjetio se toga idućim riječima:

Nakon svega toga kad je prošlo nisam mogao zamisliti da ćemo danas-sutra s ljudima koji su nas htjeli ubiti, morati normalno živjeti. Nakon 1.3. dio tih milicajca se vratio nazad u policijsku postaju. Mi smo išli s njima u ophodnje. Mi smo morali s njima raditi i oni su prošli bez ikakvih sankcija.

Ipak s vremenom ti “milicajci” malo po malo napuštali su pakračku policijsku postaju. Odmetnuti su otišli u brda te kao pobunjenici od kolovoza 1991. sudjelovali u otvorenoj agresiji na Pakrac.

Naslovna fotografija – autor Toni Hnojčik

Izvori
Literatura
Erjavec, Antun. Pakrac i Lipik uoči rata 1991. godine : prvi pucnji u Hrvatsku. Pakrac: Poglavarstvo grada Pakraca, 2001.

Televizija
1991: Početak, obrat i pobjeda – Pakrac. Prvi red fotelja (za HRT). redatelj: Davor Šarić, scenarist Borna Marinić, 2021.