U okupiranoj Slavoniji vladalo je beznađe i bezvlađe – mladi su htjeli ići živjeti u Zagreb

Na današnji dan, 21. veljače 1993. godine, komandant 18. korpusa Srpske Vojske Krajine Milan Čeleketić Glavnom štabu u Knin uputio je iz Okučana izvješće o “stanju borbene gotovosti” koje pokazuje u kakvom bezvlađu i beznađu su živjeli Srbi na okupiranom prostoru zapadne Slavonije. Pored ostaloga u njemu je stajalo:

Zakonodavna, sudska i izvršna vlast ne funkcionišu u meri koja obezbeđuje najobičniju sigurnost ljudi, ljudi rezonuju u stilu da je Zakon dobra volja, ako ne to onda “Zolja” i nikome ništa. Ili još drastičnije: “Lakše je ubiti čoveka nego kokoš”. Miniranja objekata, paljevine i slične pojave sve su učestalija a počinioci neotkriveni

O nedostatku disciplini i pojavi sve izraženije samovolje već 1992. upozorio je komandant „Posebne jedinice milicije“ koji je naveo kako su pripadnici njegove jedinice sve češće uključeni u nezakonita otuđenja privatne imovine, neovlaštena uhićenja i zatvaranja civila, te kako konzumiraju velike količine alkohola pri čemu dolazi do nekontroliranog korištenja osobnog naoružanja.

Bio je to rezultat i oskudice koja je vladala na okupiranom području, a uslijed koje je znatan broj milicijskih i vojnih snaga bio uključen u krijumčarske lance, ponajprije naftom, a zatim i drugim gorivima.

U knjizi Imas puska, imas pistol? povjesničar Ivica Miškulin navodi kako spomenute stvari nisu promaknule međunarodnim promatračima. Primjerice, argentinski veleposlanik pri UN-u Emilio Cardenas, koji je u siječnju 1994. posjetio sektor Zapad koji je obuhvaćao okupiranu zapadnu Slavoniju, zabilježio je izjavu stanovitog Saračevića prema kojoj većina njegovih jedinica nije regularne naravi, te mu se često otme kontroli. Osjećaji poput bezizglednosti i besperspektivnosti ubrzo su postali prevladavajućima u dijelu sektora pod srpskim nadzorom.

Mladi ljudi ne vide nikakvu perspektivu u mjestu bez moguće privredne aktivnosti i traže mogućnost napuštanja mjesta (…) a stari i tako nisu nikom potrebni.

mještani Jasenovca u travnju 1995.

Civilni poslovi UN-a hrvatskim su vlastima u travnju 1995. prenijeli rezultate ankete koju su proveli među mladom populacijom (ispitanici su imali između 18 i 22 godine) u srpskom dijelu sektora: ukupno 78% anonimnih ispitanika izjasnilo se kako bi radije živjelo u Zagrebu nego u Beogradu. Srpski dio sektora nije u anketi niti spomenut. Idućeg mjeseca hrvatske snage oslobodile su taj prostor u operaciji „Bljesak“.

Naslovna fotografija – autor Željko Gašparović

Izvori
Literatura
Miškulin, Ivica. Imas puska, imas pistol? – o mirovnim operacijama Ujedninjenih naroda u zapadnoj Slavoniji. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.
Rupić, Mate, ur., Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Dokumenti, Knjiga 7. Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata; Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2009.

Podijeli članak