“Dim zločina iznad Ćelija” – prvo spaljeno selo u Domovinskom ratu

U utorak, 9. srpnja 1991. godine, oko 16 sati nad žitna polja istočne Slavonije nadvio se gusti crni dim. Taj dim poslao je poruku straha u 15-ak kilometara udaljeni Osijek. Bio je to znak da gori prvo selo u Domovinskom ratu – Ćelije.

Smještene na samom rubu općine Vukovar, Ćelije su bile okružene selima naseljenim većinski srpskim stanovništvom. Kao takve, na početku Domovinskog rata našle su se u nepovoljnom položaju i praktički u okruženju. Malobrojnom domaćem stanovništvu u pomoć su priskočili pripadnici 106. osječke brigade Zbora narodne garde no oko 120 gardista koliko ih se nalazilo u selu bilo je premalo.

Okršaji su počeli u prvim danima srpnja napadom na vojnike zadužene za dostavu hrane i sanitetskog materijala. Konačan napad pobunjenih Srba započeo je 7. srpnja oko podneva.

Ručali smo. Odjednom je u dvorištu odjeknuo prasak mine. Uplašili smo se. Strašno. Pobjegli smo u podrum. Cijelim selom odjekivale su eksplozije. Punih pet sati bez prestanka čini mi se. Bez prestanka. Još se tresem…

mještanka Ćelija po bijegu iz sela u Osijek
Prizor iz uništenih Ćelija

Čelnici vinkovačke općine uputili su molbu vinkovačkom garnizonu JNA s molbom da se upute u pomoć i evakuiraju ranjenike i civile. Apelu su se iz JNA odazvali, a na koji način u podcastu Gdje si bio ’91? posvjedočio je dr. Mladen Karlić koji se s JNA uputio prema Ćelijama.

Selo je do 9. srpnja ujutro napušteno, a i takvo sablasno prazno bilo je meta minobacačkih napada iz Bobote i Silaša. Nakon što su se ohrabrili ući u selo temeljito su ga opljačkali. Najviše su na cijeni bili poljoprivredna mehanizacija i traktori, zatim stoka, a potom i ostale vrijednosti koje su izvlačili u pravcu Bobote. Ubrzo potom selo su spalili, a prognani žitelji Ćelija mogli su gledati kako njihove domove na slavonskoj ravnici guta plamen.  

Domaće životinje na zgarištu

Par dana kasnije, 12. srpnja, u Ćelije je ušla nekolicina novinara i fotoreportera koji su ostali zatečeni prizorima u selu. Uništenjem Ćelija pobunjeni Srbi spojili su sjeveroistočni dio vukovarske općine s područjem jugoistočno od Osijek. Takav kompaktan teritorij postao je osnova za buduću Srpsku autonomnu oblast Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.

Nakon toga na udaru su se našla sela Dalj, Aljmaš i Erdut koja su bila odsječena od ostatka Hrvatske. Jedina komunikacija mogla se odvijati preko Dunava i Drave no to je bilo vrlo riskantno, a često i sa smrtnim ishodima. Tako je 9. srpnja 1991. pri plovidbi od Aljmaša do Osijeka ubijen hrvatski branitelj Jerko Bukić koji je u Osijek išao vidjeti tek rođenu kćer Ivanu. Srbi su s vremenom u Ćelijama stvorili masovne grobnice u koje su bacali tijela preminulih i ubijenih zatočenika iz zatvora u Dalju, te zarobljenih civila iz obližnjeg sela Klisa.

Cilj neprijatelja paljenjem Ćelija bio je izbrisati to selo s lica zemlje no to im nije uspjelo. Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1997. stanovnici Ćelija vratili su se na svoja ognjišta i započeli s obnovom sela.

Autor fotografija – Goran Pichler

Izvori
Literatura
Marijan, Davor. Obrana i pad Vukovara. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2013.

Periodika
Ante Šuljak: “Dim zločina iznad Ćelija”. Slobodna Dalmacija (Split), 11. srpnja 1991., 24-25.

Televizija
Gdje su Ćelije?. Hrvatska radiotelevizija. scenarist i redatelj Darko Dovranić, 1998.

Autor

Podijeli članak