„Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca!“ – nezaboravan govor Vlade Gotovca pred zapovjedništvom JNA u Zagrebu

Dana 29. kolovoza 1991. godine tisuće majki iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Srbije stigle su u Beograd gdje su ispred zgrade Generalštaba iznijele pet zahtjeva:

  • otpuštanje vojnika kojima je istekao jednogodišnji vojni rok
  • premještanje vojnika kojima još nije istekao vojni rok u matične republike kako bi ondje odslužili ostatak
  • povlačenje Armije u vojarne
  • aboliciju svih vojnih bjegunaca
  • povratak mira u ratu što ga je izazvala velikosrpska agresija.
autor fotografije Dinko Neskusil

Građani Hrvatske pratili su konvoj majki koje su bile organizirane u pokret “Bedem ljubavi” cijelim putem do Beograda. No, iz Beograda su počeli stizati glasovi o lošim postupcima prema majkama, o tome da ih zlostavljaju vojni policajci. Prevarene majke odveli su u Dom garde na Topčideru. Ondje im se nitko službeno nije obratio, a iz medija pristup su imali samo srpski novinari.

Ujutro 30. kolovoza razočarane i iscrpljene majke vratile su se u Zagreb gdje su ih dočekale tisuće Zagrepčana. Taj skup potpore “Bedemu ljubavi” ostao je upamćen po legendarnom govoru Vlade Gotovca pred Komandom V. vojne oblasti.

Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali bližnje, tada ne bi zaposjeli ovu našu zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer onaj tko tuđu djecu ubija – nema djece, jer onaj tko tuđe majke ucviljuje – nema majke; jer onaj tko tuđe domove ruši – nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca! Sramit će ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji.

Vlado Gotovac, 30. kolovoza 1991.

Nakon toga Bedem ljubavi se omasovio te proširio diljem Hrvatske, ali i inozemstva. Naime ogranci te organizacije uskoro su osnovani u Francuskoj, Kanadi, Njemačkoj i drugdje. Ubrzo nakon ovog prosvjeda, u rujnu 1991. godine, majke odlaze na zapad. U Bruxellesu su europarlamentarki Doris Pack predale Apel žena Hrvatske, a primljene su i kod ministra vanjskih poslova SR Njemačke, Hansa-Dietricha Genschera gdje su naišle na razumijevanje i potporu.

Snagu i utjecaj Bedema ljubavi dokazuje i činjenica da je dio rujanske klase ročnika JNA pušten svojim domovima. Odbor uskoro mijenja ime u Pokret majki za mir, tako da od rujna 1991. službeni naziv postaje Bedem ljubav – Pokret majki za mir. Zanimljivo, inicijativa se proširila i na Srbiju pa je tako ubrzo osnovan i Pokret majki Srpkinja za mir koje nisu imale problema s jasnom osudom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Bedem ljubavi djelovao je na više razina – od primarnog zadatka traganja za sinovima na odsluženju vojnoga roka u JNA, preko značajnog doprinosa internacionalizaciji krize u Jugoslaviji i afirmacije Republike Hrvatske, do humanitarnih aktivnosti.

Izvor
Ljubić, Ivan. “Domovinski rat i prognaničko-izbjegličko pitanje 1991./1992.”. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, 2017.

Podijeli članak