“UNPROFOR smeta! Dopustite mi da ja, kao predsjednik Hrvatske, bolje znam smeta li ili ne.” – Hrvatska otkazala mandat UNPROFOR-u

UNPROFOR smeta! Dopustite mi da ja, kao predsjednik Hrvatske, bolje znam smeta li ili ne. UNPROFOR je imao zadaću održavati mir, a ne nametnuti mir Srbima. Srbi su spriječili da UNPROFOR provede svoju zadaću (…) Prema tome, UNPROFOR smeta i u tom smislu što su Srbi iskoristili njihovu zaštitu za učvršćenje svoje okupacije. Njegova prisutnost sprečava hrvatske vojne akcije, ako bi zatrebalo.

dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske novinaru njemačkog dnevnog lista Der Spiegel

Mirovne snage Ujedinjenih naroda – UNPROFOR u Hrvatskoj su bile već gotovo tri godine, a reintegraciju okupiranih područja nisu učinile ništa bližom. Štoviše taj proces našao se u slijepoj ulici, a snage UN-a zloupotrebljavale su hrvatsko gostoprimstvo. Stoga je doktor Franjo Tuđman poslao pismo glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghaliju kojeg su mu u New Yorku uručili 12. siječnja 1995. godine hrvatski diplomati. U njemu ga je upoznao s time da Republika Hrvatska otkazuje mandat UNPROFOR-u.

Otkaz je trebao nastupiti 31. ožujka 1995. godine, odnosno po isteku šestomjesečnog produženja usvojenog Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 947. Sa svojom odlukom Tuđman je na početku večernjeg dnevnika upoznao i hrvatsku javnost obrazloživši je idućim riječima – Mirovne snage nisu uspjele reintegrirati pobunjene Srbe u Republiku Hrvatsku, a pobunjena srpska strana k tomu je i otezala provedbu Gospodarskog sporazuma potpisanog koncem 1994. godine.

Tuđmanova odluka izazvala je niz reakcija u svijetu. One su bile kombinacija razočaranosti i razumijevanja. U Ujedinjenim narodima naglasili su kako je odluka o otkazu suvereno pravo Hrvatske, odnosno kako je Tuđmanovo pismo sasvim legitimno i razumljivo. Reakcije iz diplomatskih krugova upućivale su na zabrinutost zbog mogućih posljedica, a nezadovoljne su bile i Sjedinjene Američke Države, tada najjači i najvažniji hrvatski saveznik u međunarodnoj zajednici.

Tuđman je u svojoj odluci posebno naglasio kako ona ne znači odustajanje od mirnog rješenja sukoba te je postavio uvijete pod kojima će Hrvatska prihvatiti novi mandat mirovnih snaga UN-a, a koji bi svakako uključivao ime Hrvatska u nazivu mirovne operacije UN-a, strogu kontrolu granice te oduzimanje prava „veta“ lokalnim pobunjenim Srbima i ispunjavanje odredaba rezolucija UN-a.

Ispostavilo se kako je hrvatski manevar kojim se željelo zamijeniti UNPROFOR novim međunarodnim snagama koje bi djelovale na bitno drugačiji način, imale ovlasti za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i aktivno pružale potporu mirnoj reintegraciji okupiranih hrvatskih područja.

Tako je Vijeće sigurnosti UN-a 31. ožujka 1995. donijelo Rezoluciju 981, koja je potvrdila teritorijalni integritet Republike Hrvatske i koja je u Hrvatskoj utemeljila novu mirovnu operaciju UN-a nazvanu Operacija UN-a za povratak povjerenja u Hrvatskoj odnosno UNCRO. Mandat snaga UNCRO-a uključivao je obavljanje funkcija predviđenih Zagrebačkim sporazumom o prekidu vatre od 29. ožujka 1994., olakšavanje primjene gospodarskog sporazuma iz prosinca 1994. kao i olakšavanje provedbe svih relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti.

Naslovna fotografija – autor Željko Gašparović

Izvori
Literatura
Granić, Mate. Diplomatska oluja. Zagreb: Večernji list d.o.o., 2019.
MIškulin, Ivica. Imas puska, imas pistol? – o mirovnim operacijama Ujedninjenih naroda u zapadnoj Slavoniji. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2014.

Autor

Podijeli članak