Tovarnik i Ilača naselja su u zapadnom Srijemu na granici sa Srbijom. Oba naselja nalaze se na vrlo važnom prometnom pravcu Šid-Vinkovci te na tom dijelu granice ne postoji prirodna prepreka poput rijeke Dunav sjevernije. Samim time ovo je područje bilo izrazito ugroženo tijekom agresije Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih Srba. Na području ova dva naselja odvila se bitka koja je zadala snažan udarac planovima JNA za osvajanje Hrvatske, a o kojoj se u široj javnosti jako malo zna.
Dana 19. rujna 1991. godine 1. Vojna oblast izdaje Direktivu za operaciju u Slavoniji. Prema navedenoj Direktivi na glavnom pravcu napada napadale su jedinice 12. korpusa (K) JNA iz Novog Sada i jedinice 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije (1. pgmd), dok je na pomoćnom pravcu napada predviđen 5. korpus. 12. K je s pridruženim jedinicama trebao pravcem Osijek – Našice – Virovitica doći do Bjelovara, a 1. pgmd se s pridruženim jedinicama trebala pravcem Vinkovci – Đakovo – Požega probiti do Pakraca i Okučana i spojiti se s jedinicama 5. K. 5. K trebao je napredovati pravcem Okučani – Daruvar – Virovitica i na tom dijelu presjeći Hrvatsku. Predviđeni početak operacije je 21. rujna, a vrijeme trajanja 6 do 8 dana.
Prvi korak pri realizaciji zadaće za 1. pgmd bili su Vinkovci. I prije napada, snage JNA su nesmetano prolazile od Šida prema Mirkovcima i vojarni u Vinkovcima, iako su na tom pravcu, uz Tovarnik i Ilaču, bila i druga naselja naseljena pretežno hrvatskim stanovništvom, npr. Slakovci te Novi i Stari Jankovci. Međutim, hrvatske snage na tom su pravcu bile malobrojne i slabo naoružane, a k tome su i imale zapovijed da ne napadaju JNA, unatoč tome što je bitka za vojarne u cijeloj Hrvatskoj već počela. Uskoro JNA počinje gomilati silnu vojsku i tehniku u Šidu, pomalo podcjenjivački očekujući „šetnju“ najmanje do Mirkovaca. Elitnu 1. pgmd prevodila je 2. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz Valjeva kojoj je pridodana 252. oklopna brigada iz Kraljeva (bez jednog bataljuna). Neposredno pred početak napada iz Požarevca je u Šid nakon 250 km i 21 sat usiljene hodnje došla i 3. pgmbr.
Protivno planu napada, 2. pgmbr već 20. rujna kreće u napad na Tovarnik, koji su branili slabo naoružani stanovnici i tridesetak policajaca iz Slavonskog Broda i Varaždina. Poučeni prethodnim iskustvima, JNA je očekivala brz i bezbolan prolaz, međutim snažan otpor poremetio im je planove. Bilanca napada bila je tri uništena tenka i jedan transporter, dva zarobljena tenka, koje su hrvatske snage odvezle prema Lovasu te odbijen napad. To je bio samo uvod u ono što će se događati idućeg dana, 21. rujna 1991. godine, a što do sada nisu uspjele objasniti niti hrvatska niti srpska historiografija. Tog dana su u jeku napada na Tovarnik zrakoplovi 204. lovačkog avijacijskog puka i 252. lovačko-bombarderske eskadrile Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva napadaju i razbijaju snage 2. pgmbr zbog, kako navode, skretanja s „marševskog pravca“ i ulaska na „prostor zaposednut oružanim sastavima Hrvatske“. Brigada se potom raspala te je oko 2000 pripadnika pobjeglo i vratilo se u Valjevo.
Čuvši za tešku situaciju, iz Iloka prema Tovarniku kreće skupina od 18 pripadnika 1. A brigade Zbora narodne garde „Tigrovi“. Oni dolaze pred Tovarnik i shvaćaju da su neprijateljske snage već ušle u Tovarnik te odlaze za Ilaču. Hrvatska obrana u Tovarniku je pod silnom artiljerijom i uslijed nedostatka naoružanja popustila. U Ilači se formira obrana od pristiglih „Tigrova“, domaćih branitelja i dijela branitelja koji su se povukli iz Tovarnika. Već oko 18 sati kroz Ilaču prolazi 1. proleterski gardijski mješoviti artiljerijski puk. Hrvatske snage napadaju kolonu, uništavaju nešto artiljerijskog oruđa, kamiona i oklopa, što je uzrokovalo opću pomutnju među pripadnicima JNA koji su se jednostavno razbježali. Domaći branitelji pokupili su nešto pješačkog naoružanja što su našli, a JNA je tijekom cijele noći sporadično gađala Ilaču i kolonu vojnih vozila i artiljerije u njoj. U jednom trenutku tijekom noći po koloni je djelovao i višecjevni lanser raketa 128 mm Oganj. Razmjere gubitaka koje je JNA doživjela samo u Ilači teško je opisati riječima pa je najbolje pogledati fotografije.
Osokoljeni branitelji čak su ujutro 22. rujna krenuli na Tovarnik, ali otpor je bio prejak. Istog, 22. rujna, iz Tovarnika su se povukle zadnje skupine branitelja i civila, a 68 mještana koji se nisu uspjeli ili nisu htjeli povući ubijeno je i masakrirano, uključujući i župnika Ivana Burika.
Ipak, obrana Ilače nije dugo izdržala. Unatoč dolasku još jedna skupine „Tigrova“ iz Iloka, 24. rujna malobrojni branitelji ostavši bez protuoklopnog naoružanja povukli su se pred 252. okbr iz Kraljeva. Posljednja slobodna naselja između Šida i Vinkovaca, Nove i Stare Jankovce, JNA je zauzela 29. rujna i tako u potpunosti stavila pod kontrolu cestu Šid-Vinkovci. Iako je 1. pgmd zauzela navedenu prometnicu, nije ni izbliza ispunila svoju zadaću.
Za ispunjenje zadaće trebalo joj je devet dana iako je u Direktivi planirano da će najkasnije za osam dana izbiti na područje Pakraca i Okučana. Uz to, pretrpjela je velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Zbog ovog neuspjeha smijenjeni su komandant 1. VO, načelnik štaba i glavni operativac te komandant 1. pgmd. Uskoro JNA prelazi na reducirana plan napada na Hrvatsku, a Veljko Kadijević priznaje da JNA nije dovoljno jaka da „vojno porazi Hrvatsku“. Upravo zbog toga, nevjerojatno je da je ovako velika i važna bitka relativno nepoznata u hrvatskom javnom prostoru.
Literatura
Dragović-Klek, Ratko: Nikad spominjani: Luka Zeba-Bosanac: svjedočanstvo iz Domovinskog rata, Nova knjiga Rast, Sesvete, 2003.
Lucić, Josip (ur.): 1. gardijska brigada Hrvatske vojske Tigrovi, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, Zagreb, 2012.
Marijan, Davor: Obrana i pad Vukovara, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013.
Penava, Šimun: „Memento za Tovarnik (svibanj-rujan 1991)“, Sociologija i prostor: časopis za istraživanje prostornoga i sociokulturnog razvoja, No. 123-124, 1994., str. 101-109.
Werhas, Mario: Agresija JNA na Hrvatsku 1991.: planovi, pripreme i provedba, Despot infinitus, Zagreb 2023.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta (Ne)poznate bitke Domovinskog rata koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
